Home Vijesti Brži od kiše, jači od vjetra – Rabljanke i Rabljani na globalnoj humanitarnoj utrci u Zadru

Brži od kiše, jači od vjetra – Rabljanke i Rabljani na globalnoj humanitarnoj utrci u Zadru

0
Brži od kiše, jači od vjetra – Rabljanke i Rabljani na globalnoj humanitarnoj utrci u Zadru

Foto: RabDanas

 

Zahvaljujući odličnoj organizaciji i suradnji s prijateljima iz Zadra, prepuni emocija i pozitivne energije, rapski trkači humanitarci istrčali su kilometre i kilometre, bez obzira na povremenu kišu i nalete vjetra, te pokazali veliko sportsko i humano srce.Stoga smo ponosni ne samo na pojedince koji su istrčali 28, 22, 19 km, već na sve trkače koji su izašli iz okvira vlastitog komoditeta i dali sve od sebe, za one koji to ne mogu. Unatoč sretnom završetku još jedne humanitarne sportske priče, zahvaljujući upornosti prijavljenih trkača, prkošenju vremenu, te pomoći neustrašive Rapske plovidbe koja je i ovoga puta bila most između otoka i kopna, Rabljani su još jednom porušili sve barijere, pa i one otočne. Stoga nema sumnje da će idućih godina ovaj broj entuzijasta sve više rasti.

Rab danas oglas

 

A kako je bilo sudjelovati u ovakvoj utrci iz prve nam je ruke u ime svojih Kamporki, ali i ostalih Rabljana, opisala naša Nathalie Lukačević.

 

Vidimo se sljedeće godine na istom mjestu za isti cilj

– Nedjelja, 05. Svibnja 2019., Zadar. Na globalnoj smo humanitarnoj utrci „ Wings for Life World Run“ koja je ponovno ujedinila svijet u jednom cilju – da se ozlijede leđne moždine učine izlječivima.

 

U 13.00 sati među 9 tisuća trkača bile smo i mi .Vremenska prognoza, pa i ne baš najbolja; bura, kiša, snijeg, nije nas obeshrabrila i niti u jednom trenutku ne razmišljamo o odustajanju.

 

Neke od nas već su više puta bile na utrci, nekima je prvi put, ali znamo koji nam je cilj; radimo ovo za one koji ne mogu, uz to svaka ima svoj osobni cilj koji nosi duboko u svom srcu.

 

Stižemo u Zadar, upadamo u rijeku trkača, veselja, pozitivne energije; presvlačenje, stavljanje trkačkog broja drhtavim rukama, srce sve jače tuče od pomisli da će u istom trenutku na tisuće i tisuće ljudi potrčati da bismo ovaj svijet učinili boljim.

 

Sad je 12.30, slažemo se u svoje zone (od 1-4 radi gužve). U nama osjećaji koji se ne mogu iskazati riječima – pjesma, brodske sirene u luci, nadlijetanje aviona „Krila Oluje“, odbrojavanje 30, 29, 28…,u očima suze. Krajičkom oko gledaš oko sebe i vidiš mlade, stare, žene, muškarci, mame koje guraju kolica, i onda vidim i njih! Oni ne mogu trčati, u kolicima su, ali pratit će nas koliko mogu! 10, 9, 8, u očima i dalje suze, 3, 2, 1 i krećemo. Brži od kiše, jači od vjetra.

 

 

Korak po korak, navijanje i podrška sa svih strana, okrijepne stanice na kojima uzimaš vodu, komadić banane, narandže, djeca koja ti daju 5, navijač koji drži gumu i polijeva trkače, a ti probijaš svoje granice unatoč umoru, teškim nogama ideš naprijed.Službeno vozilo nas sustiže i utrka je gotova, dale smo sve od sebe i osjećaj je divan, neprocjenjiv, nema više ni umora ni bolova… zajedno smo istrčale 60-ak kilometara.Bura diže, vraćamo se doma, ali ona nam ne može ništa, ekipa našeg otoka je prejaka (bilo nas je 50-ak). Imamo i najboljeg vozača Šimu, najbolje dečke Rapske plovidbe koji nas čekaju jer i oni znaju da smo tamo morali biti danas. Hvala i Gradu Rabu, Općini Lopar na organiziranom besplatnom prijevozu.

 

Na samom kraju mi smo se pogledale i znale što mislimo; vidimo se sljedeće godine na istom mjestu za isti cilj.

 

  • Nathalie Lukačević

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime