Home Vijesti Dovoljno je reći Pičuljan – Iza rapske obitelji 83-godišnja tradicija gradnje brodica

Dovoljno je reći Pičuljan – Iza rapske obitelji 83-godišnja tradicija gradnje brodica

0
Dovoljno je reći Pičuljan – Iza rapske obitelji 83-godišnja tradicija gradnje brodica

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

 

O čuvenoj brodograditeljskoj obitelji i tvrtki kojoj je stazu utabao djed Anton 1936., a nastavio kreativan i izazovima sklon sin Ivan, priča nam “frontmen” treće generacije Romano Pičuljan koji je s bratom Borisom i Joškom dao tvrtki novi zamah 90-ih i stvorio jedinstveni rapski brend.

Rab danas oglas

Oni su tada s tradicionalne drvene brodogradnje, u kojoj su također dominirali još od 1936. kada je djed Anton, legenda rapske brodogradnje, vrativši se s naukovanja u Korčuli osnovao svoj škver u Barbatu, krenuli u pravcu prihvaćanja novih nautičkih trendova i potpuno nove tehnologije i materijala gradnje. Da je taj potez bio više nego opravdan pokazuju rezultati postignuti kroz posljednjih nešto više od dva desetljeća. Od početka 90-ih, kada su nakon dugogodišnje tradicije gradnje drvenih brodova počeli graditi brodice iz stakloplastike, do danas Pičuljani su razvili pet luksuznih modela dužina trupa između 7 i 12 metara: Rab 720, Rab 830, Rab 880, Rab 980 i Rab Eleven, koje od 1999. godine predstavljaju na domaćim i međunarodnim nautičkim sajmovima.

 

 

 Povijesna fotografija – djed Anton (lijevo) s bratom Josipom kod radionice na Kaštelu u Barbatu

 

Njihov barbatski škver, koji do danas čuva 83 godina dugu neprekinutu obiteljsku tradiciju gradnje brodova, odavno je opsegom poslova prerastao svoje rapske dimenzije, a tvrtka danas zapošljava 50-ak ljudi, što u škveru na Rabu, što u novim brodograditeljskim prostorijama u Jurdanima, a u jednoj godini iz pogona znalo je izaći gotovo 40 novih brodica. Popularne brodice “Pičuljan” grade se isključivo po narudžbi, a koliki je uspjeh donijela njihova kontinuirana prisutnost na međunarodnim nautičkim sajmovima najbolje govori podatak da se bilo koji model brodice uvijek trebao naručiti barem godinu dana unaprijed. 

 

Proizvodnja u malim serijama nije nikad bio neki super profitabilni posao. Razvoj prototipa i serijska proizvodnja vrlo su skupi i treba se napraviti veliki broj brodica kako bi projekt isplatio, a već stiže potreba za novim.

Rapski samostreličari na svjetskom kongresu lidera nautičke proizvodnje u Splitu

Ove godine Udruga hrvatska nautička proizvodnja, čiji je Romano Pičuljan dugogodišnji predsjednik, po drugi je put bila domaćinom svjetskog kongresa ICOMIA/IFBSO, dviju krovnih svjetskih asocijacija u području nautičke industrije i promocije nautičke proizvodnje, nastalih kao rezultat udruživanja radi zajedničkog interesa. Danas su, uz ICOMIA-u i IFBSO, udruge članice pokretači zajedničke vizije razvoja nautičke industrije, ali u jednom cjelovitom kontekstu koji uključuje kako njezinu promociju i popularizaciju, tako i uz nju povezanu ekologiju.

Kongres je od 4. do 7. lipnja, uz iznimno visok odaziv članica, u Splitu okupio svjetske lidere iz područja nautičke industrije od Novog Zelanda, Japana, Kine, preko gotovo svih država EU i, naravno, SAD-a. UHNP je vrhunski odrađenom organizacijom u najboljem svjetlu predstavila ne samo hrvatsku nautičku i brodograditeljsku tradiciju i sadašnjost, već i bogatstvo hrvatske kulture, baštine i gastronomije, a na završnoj gala večeri u splitskom hotelu Lav Le Meridien, upravo prema želji gospodina Pičuljana, u počasnoj straži bila su dva rapska samostreličara odjevena u tradicionalne rapske viteške odore.

 

Sa svjetskog kongresa na Rab – Dammrich i Boomsma očarani Rabom i svojim domaćinom

Po završetku kongresa, na kojem su glavna tema bili izazovi i mogućnosti s kojima se suočava globalni sektor nautičke proizvodnje, Pičuljanu su u goste na njegov Rab došli gospoda dr. Thomas Dammrich, aktualni predsjednik nacionalnog udruženja nautičke industrije SAD-a, NMMA (National Marine Manufacturer Association) i dugogodišnji predsjednik ICOMIA-e i Paul Boomsma legenda Holandskog nacionalnog udruženja i također dugogodišnji član izvršnog odbora ICOMIA-e (preko 40 godina) sa svojim suprugama.

 

Gospoda Paul Boomsma (lijevo) i dr. Thomas Dammrich sa svojim suprugama u društvu svojeg domaćina Romana Pičuljana i direktorice Ureda TZG Raba Ivane Matušan

 

Očarani viđenim ljepotama nakon plovidbe akvatorijem Raba i ugodne šetnje povijesnom jezgrom grada u društvu direktorice Ureda TZG Raba Ivane Matušan, u hladovini atrija Kneževog dvora, svako naše pitanje o kongresu vraćali su na razgovor o svojem domaćinu Romanu Pičuljanu. Hvaleći njegov doprinos realizaciji i uspjehu splitske konferencije, posebno su isticali zadivljenost kvalitetom i raznovrsnošću poslova kojima se Pičuljan brodogradnja bavi, od same vrhunske gradnje, preko remonta, popravaka i ugradnji, pa sve do osiguranja, nudeći tako fantastičan koktel usluga pomoću kojih klijent dobiva sve u jednom paketu i pod kontrolom jednog proizvođača. Romano je po tome jedinstven u svijetu i može biti primjer ostalima, a njegova kontinuirana prisutnost na svjetskim kongresima putem kojih stječe potpuni uvid u smjernice i razvoj industrije, garantira dobro promišljenu viziju razvoja tvrtke, prije nego što proizvodnju preda sljedećoj generaciji – poručuju jednoglasno Thom i Paul.

 

 

 

Udruga hrvatska nautička proizvodnja, kazao nam je Pičuljan, osnovana je 1998. po uzoru na druge nacionalne udruge, s ciljem da okupi sve koji na bilo koji način sudjeluju u proizvodnji brodica i jahti, od onih koji daju certifikate do onih koji proizvode brodice, opremu i sve drugo što je vezano za struku. Krajem devedesetih ova se grana tek počela razvijati u Hrvatskoj i mnoga administrativna pitanja nisu bila regulirana, poput primjerice pitanja vezanih za certifikate, stavljanje brodova na tržište, registraciju, i slično. Kao vodeći proizvođači, članovi UHNP-a prvi su nailazili na probleme, u hodu ih rješavali i regulativu umnogome dotjerali i uskladili sa svjetskim pravilima, trendovima i uvjetima na tržištu.

 

Složno na trošarine

Članicom ICOMIA-e Udruga HNP postala je već naredne godine (1999.) i od tada je stalno zastupljena na kongresima i u njihovim odborima, a biti članicom ICOMIA-e značilo je biti na izvoru informacija i učiti iz problema na koje su druge članice nailazile. Imali smo i mi svojih „bisera“ kakvih nije nitko drugi imao – prisjeća se Romano – na primjer jedan ekstrem bilo je uvođenje trošarina i posebnih poreza na plovila što je značilo potpuno ubijanje nautičke proizvodnje u Hrvatskoj, i to par mjeseci prije dolaska recesije. Gotovo 9 mjeseci smo imali situaciju da su ukupna davanja na novu brodicu za privatnu upotrebu iznosila 100% od neto cijene, ako je bila skuplja od 80 ili 90.000 Eura. Tu su se sve udruge angažirale, a ekipa iz Splita (organizatori Croatia Boat show-a), pokrenula je osnivanje Hrvatske udruge poslodavaca nautičkog sektora. Igrom slučaja, i na moje veliko iznenađenje, ja sam tada izabran za predsjednika novoosnovane udruge pri HUP-u, a već sam bio predsjednikom Udruge Hrvatska nautička proizvodnja. Tada smo to iskoristili i objedinili rad svih udruga u tom sektoru, Udruge Hrvatska nautička proizvodnja, Udruge nautičkog sektora HUP-a i Udruge male brodogradnje Hrvatske gospodarske komore, pa smo ispred svih udruga nastupali prema relevantnim ministarstvima i drugima. Tako se i taj veliki problem s trošarinama na sreću riješio relativno brzo.

 

Naglasak na obiteljsko

HAVARIJOM U STAKLOPLASTIKU
Otac Ivan je 1965., da bi pomogao turistu koji je razbio svoj brod od stakloplastike, nabavio materijale iz Amerike, angažirao odvjetnika i prevoditelja te brod besprijekorno popravio. To je odškrinulo vrata novoj tehnologiji koju su dalje razvili sinovi

Gledajući danas elegantnu, blistavu i luksuznu brodicu Eleven, najveću iz game „Pičuljan“, teško je zamisliti priču iz koje je potekla, u vrijeme kada je za bilo kakvu prometnu povezanost otočanima plovilo bilo nužnost. Ipak, elegancija i atraktivnost bile su zaštitnim znakom Pičuljan brodogradnje od samih početaka. Romanov djed Anton, naime, nije bazirao proizvodnju na ribaricama ili radnim brodicama, već je s jačanjem turizma na Jadranu već tridesetih godina prošlog stoljeća krenuo s izradom brodica za nešto luksuzniju namjenu, posebnog dizajna i detalja izrade koje Romano i danas može prepoznati čak i na prvi put viđenim brodicama. Istu je kreativnost naslijedio i Romanov otac Ivan koji je, kako kaže Romano, radio u boljim vremenima od svojega oca, dok se puno snažnije razvijao turizam koji je diktirao razvoj i stil gradnje novih brodova.

 

Brod sa Sardinije trenutno na remontu u hali u Barbatu

 

Romanov otac bio je poznat po kvaliteti i finoći izrade, a svakako se nije bojao ni izazova. Tako je još 1965. godine, da bi pomogao turistu koji je razbio svoj brod od stakloplastike, nabavio materijale iz Amerike, angažirao jednog odvjetnika i prevoditelja za engleski jezik te se bacio na posao i brod popravio tako da na njemu nije bilo vidljivog znaka havarije. To je odškrinulo vrata novoj tehnologiji u brodogradilištu Pičuljan koju su dalje razvili sinovi Romano, Boris i Joško koji i danas zajednički nastavljaju obiteljski posao, svaki u svojem sektoru. Turist iz priče, sada 88-godišnjak, i danas je prijatelj obitelji, kao i mnogi drugi „klijenti“ ovoga obiteljskog brodogradilišta, s velikim naglaskom na obiteljski. Naime, svi oni neminovno postaju dio obiteljske priče, postaju prijatelji i članovi velike obitelji koja voli sve što je vezano za more.

Pedesetak zaposlenih broji danas tvrtka Pičuljan, što u Rabu, što u novom pogonu u Jurdanima

– To je recimo ona lijepa strana – kazuje nam Romano – no ima tu puno i muke i patnje. Proizvodnja u malim serijama nije nikad bio neki super profitabilni posao. Razvoj jednog prototipa modela i svega što podrazumijeva stavljanje broda u serijsku proizvodnju, sve je to izuzetno skupo i treba se napraviti veliki broj brodica kako bi cjelokupni projekt (kalupi i ostalo) bio isplaćen, a redovito i prije toga stiže potreba za novim. Unatoč tome, Pičuljan brodogradnja nastavlja graditi brodice iz ljubavi prema tom poslu, i za razliku od nekih drugih ostaje u segmentu razvoja i proizvodnje maloserijskih visokokvalitetnih elegantnih brodica umjesto danas sve popularnijih trendovski dizajniranih, masovnoj proizvodnji prilagođenih malih brodica. Naprotiv, ustraju na vlastitom dizajnu svojih brodica koje razrađuju do najsitnijih detalja i ostavljaju mogućnost u pojedinim segmentima udovoljiti posebnim željama i potrebama kupca. Tako nastaju vrhunske brodice za različite namjene: rekreaciju, ribolov ili policijske patrole.

 

 Romano Pičuljan za komandama brodice Rab Eleven

 

Za lov na krivolovce čitave regije

Mi smo naše brodove nazivali Rab. Puno ljudi Rab poistovjećuje s Pičuljanom. Lijepo je kad te ti po mnogočemu posebni ljudi, zaljubljenici u more, brodogradnju i nautiku prepoznaju i rado susreću po svjetskim događanjima

Trenutno brodice tvrtke Pičuljan koriste hrvatska policija, nadzorne službe nacionalnih parkova i parkova prirode, slovenska ribarska inspekcija, a uskoro će im se pridružiti i ona crnogorska koji će koristiti visoko sofisticiranu Pičuljan brodicu Rab 830 Patrol Hybrid, s paralelnim hibridnim pogonom, s termo night vision kamerom i podvodnim kamerama, što znači da se njome usred noći, doslovno bešumno, mogu primaknuti krivolovcima na kilometar, snimiti detaljno i ribara i ribu u mreži pod vodom. Smjestiti toliko opreme na mali brod kompliciran je pothvat i malo tko ga može napraviti.

 

 

Klijentu si i prijatelj, i partner, i suradnik

– Ono što mi oduvijek imamo u tom našem odnosu između kupca, prodaje i servisa, jest to da si odmah automatski i prijatelj, partner i suradnik, osobito kada se radi o radnim brodicama. Činjenicu da je u našem timu relativno mali broj ljudi koji se godinama ne mijenjaju, koristimo kao prednost. Klijenti tako uvijek znaju koga direktno trebaju pa im to, osim zadovoljstva komunikacije, suradnje i ostaloga što podrazumijeva ovakva organizacija, prije svega ulijeva sigurnost i pouzdanost, a to je u ovom poslu, kada ste na moru, izuzetno važno.

 

Danas je sve drukčije

Ipak, svjestan je Romano da su njegovi nasljednici odrastali i odrastaju u drugačijim vremenima.

– Ja sam izrastao iz malog brodogradilišta s 5 ljudi i prošao kroz sve faze, od drvene gradnje, sve do diplome na tehničkom fakultetu brodogradnje i predavanja studentima na fakultetu. Nemoguće je, a s obzirom na nove uvjete nije ni potrebno, sve to danas naći u jednom mladom čovjeku, jer danas se sve to drukčije radi. Naprosto je nemoguće steći iskustva koja smo mi još kao mali mogli steći jer se puno toga promijenilo, od materijala gradnje do načina poslovanja i svega ostalog, tako da u skladu s tim očekujemo da će aktualna mlada generacija, koja je već jako uključena u poslovanje, a to je već četvrta obiteljska generacija, polako preuzeti i početi samostalno kreirati buduću strategiju i poslovanje, i generirati nove entuzijaste koji to hoće i vole raditi.

 

 

Nema uspjeha bez doze ljubavi i entuzijazma

Brodogradilište Pičuljan danas, za razliku od prije desetak godina, veći dio prihoda ostvaruje iz remonta, servisa i marine, a manji iz novogradnje. Planovi za budućnost usmjereni su na daljnji razvoj djelatnosti na Rabu, poboljšanje uvjeta rada u trenutnim postrojenjima, kao i na izgradnju novih potrebnih objekata u radnoj zoni Mišnjak. Ta jednostavna, iskonska, iskrena, pa i beskompromisna ljubav prema brodogradnji ove rapske obitelji izjednačuje se s ljubavlju prema svojim korijenima, svojem domu, rodnom otoku.

– Mi smo naše bodove nazvali Rab. Puno ljudi Rab poistovjećuje s Pičuljanom. Lijepo je kad te ti po mnogočemu posebni ljudi, zaljubljenici u more, brodogradnju i nautiku prepoznaju i rado susreću po svjetskim događanjima. Uvijek u onome što radiš mora biti doza ljubavi i entuzijazma, zaključuje Romano.

 

Barbatski škver obitelji Pičuljan odavno je opsegom svojih poslova prerastao svoje rapske dimenzije

 

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime