Foto: Tekst i fotografije: Dražen Kasprek
Upravo je ta specifična i posebna paška sol tema ove reportaže. Sol ili bijelo zlato, kako ga se još naziva, na Pagu se spominje još 999.g., a navodno se proizvodi još od puno prije. Otok Pag je često kroz povijest bio podijeljen pa su tako nekada knezovi s Raba imali svoje posjede na Pagu. Jedan od bitnih posjeda u vlasništvu rapskog kneza bila je i paška solana. Kada su Mlečani stigli u te krajeve oni se nisu puno miješali u proizvodnju, ali su uzimali 3/4 proizvodnje a samo 1/4 ostavljali otočanima. Svoj najveći napredak solana je ipak doživjela u 14. stoljeću kada je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac uložio velika sredstva u proizvodnju soli, a samim time dobio i veći kapacitet proizvodnje pa je porastao i izvoz soli. Kažu da je u to vrijeme 1 kg soli vrijedio kao i 1 kg zlata pa od tuda i naziv BIJELO ZLATO.
Upravo ta zanimljiva i bogata povijesna priča bila je razlog da krenem motorom na izlet na Pag i posjetim stalnu izložbu solarstva u gradu Pagu.
Proljetna nedjelja, sunčan dan bez vjetra, savršen je bio za ovakav izlet. S Raba sam krenuo trajketom u 8.45 h, a već u 9.45 h kretao je trajekt iz Prizne za otok Pag. Vožnja s dva trajekta u samo sat vremena nekome je doživljaj, ali kada živiš na otoku onda jedva čekaš cestu… A paške ceste su odlične za vožnju. Dobro održavane i bez nekih kritičnih točaka.
Put do grada Paga prošao je brzo i nakon što sam parkirao motor u blizini rive, krenuo sam prema starim skladištima smještenim uz more. I danas se tamo nalazi 9 velikih skladišta od kojih je nekoliko iznajmljeno u komercijalne svrhe (noćni bar i sl.), dio je još uvijek prazan i čeka renoviranje, a jedno skladište uređeno je kao stalna izložba solarstva. Ulaznica je samo 10 kuna, a srdačni gospodin vrlo rado je ponudio provesti me kroz izložbu uz stručno predavanje o soli, ali i o povijesti solarstva i otoka Paga.
Zanimljivo je bilo slušati sve te događaje iz povijesti, od toga kako su Pagu u stvari najveća prijetnja bili Zadrani koji su grad Pag rušili i palili u nekoliko navrata, pa sve do toga kako su i u 14. stoljeću kraljevi imali nos za biznis, ulagali u proizvodnju, izvozili sol itd.
Paška sol posebna je i po tome što ima jako velik udio raznih minerala korisnih za ljudski organizam, ali i puno manje negativnih sastojaka u odnosu na ostale jadranske, ali i svjetske soli.
Paška solana ostala je u vlasništvu Venecije sve do pada republike 1797. godine, a nakon toga solana je bila podijeljena na čak 133 male solane koje su sve radile i proizvodile sol, a bile u vlasništvu uglavnom paških obitelji. Važnost solane prepoznala je i Austro ugarska monarhija koja je otkupila sve solane i ujedinala ih u jednu veliku i od onda solana kroz razna državna uređenja radi pod nazivom Solana Pag.
Ako vas put nanese u Pag, obavezno posjetite izložbu o paškom solarstvu, a dio toga možete vidjeti i u ovoj fotogaleriji.
Tekst i fotografije: Dražen Kasprek
