Foto: Foto: Hrvoje Hodak
Svi Rabljani morali bi zapametit da se je ta nesrića dogodila 1449. godine i da je najviše zla učinla Gradu va staromu Kaldancu. Ali i Gradu i po seliman cele su fameje umirale. Ali za još veće zlo, kuga se je na Rabu nanovo pojavila sedan godin potlije, ča oće reć godine 1456. I jopet pomor i vela muka.
Oni ki su mogli, bižali su i ća od Raba, pa bi se potle nazad tornivali.
Ali i Grad i sela nanovo su velo zlo pasali. Kroničari su zapisali da su va to vrime i Grad i celi otok Rab opustošeni. I tako se je dogodilo da su se i pučani i gospoda počali medase pomirevat, boj su i jedni i drugi propadali. Dodar su i mletačke vlasti pomolale, pa su ljudima dali va najam da po deliman moru i ovce čuvat. I svoga abukata su in dali da in i un pomore da se selo i život va njemu ča prvije okujetaju.
Dvi kuge bile su velo zlo na Rabu, ali na sriću i ta je bolešćina jednoga dana nestala, pa su rapski vjernici dali svoj zavet, kako zahvalu Bogu ča su spašeni i tako je nastala rapska Križeva i tradicija da se ona drži zadnje nedilje va aprilu. I to svake godine. Sve to na mod da sve rapske župe gredu Grad pješke, noseć svoje zastave, da se Gradu skupu i zajedno obavu svoju zavetnu molitvu. Evo, to se jušto ove nedilje i dogaja, a i va kalendaru piše da su to Križi, makar Rabljani taj veli zavet i dan danas zovu da je to Križeva. Kako je da je, ma ono ča je bilo- da se više nikad ne dogodi.
Ali i danas se moramo čuvat od novoga zla, od svega onoga i od svih onih ča nan vodu zamućuju, boj bi nas ta mutna voda jednoga dana isto mogla zimantat. Zato i na današnjin Križevamin nebi škodilo kakovu molitvu i na taj račun zmolit.
Joso Fafanđel, 15.3.2019.