Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: ŠTORIJA OD KORONE

Rapski kantunić Josa Fafanđela: ŠTORIJA OD KORONE

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: ŠTORIJA OD KORONE

Foto: RabDanas

 

Ala šu, ma baren se moremo čut, jedni drugih nazvat i malo poćakulat. A ča ćete i ča se more, kada su i takova vrimena arivala. Ki bi rekal da će jednoga dana doć vrime kada ćemo morat stat doma, a vani se naretko i na samo dva metra medase viđevat. A Sodoma i Gomora, rekal bi Miljenko Smoje ono va Malomu mistu.

Rab danas oglas

Dabome, i mi smo se na Rabu zavukli va svoji stani i svoje kuće.

 

Jad i žalost – svi kafići su zalokotani, nikoga ni za vit da na suncu sedi, jedino onih ča priz poštu čekaju, a ono malo od njih ča na daleko od tebe pasivaju, bordižaju sve naokolo kako da jadru i neće niki blizu. A svi su i smišni unako z trubicamin priko ust i nosa, pa in samo oči viru na van. Smišno je da ti ki tako i zdaleka zamaše, tobože pozna te i pozdravlja, ali ki je taj – vrag će ga znat.

Zatečen se ki put, ma jako naretko, malo i do Grada, pa šervan i sam da je zazbilja tako. Varamente, da po Gradu ni vit čovika, to i ni baš jako vela novitada, ali da čovika ni vit va onomu delu koga smo malo na grezo krstili da je to Šarengrad, e to je već drugi par postolov. Ali je, jad i žalost – svi kafići su zalokotani, nikoga ni za vit da na suncu sedi, jedino onih ča priz poštu čekaju, a ono malo od njih ča na daleko od tebe pasivaju, bordižaju sve naokolo kako da jadru i neće niki blizu. A svi su i smišni unako z trubicamin priko ust i nosa, pa in samo oči viru na van. Smišno je da ti ki tako i zdaleka zamaše, tobože pozna te i pozdravlja, ali ki je taj – vrag će ga znat.

Da, boj samo po očima se čovika ne more poznat. Nima veze, ja mu isto mahnen z rukan i nasmijen se, a un misli da znan ki je, a ne kapi da ga unako zamaškaranoga nisan prepoznal. Ma jopet, ako je po sumilji muški unda jako i ne obadivan za to, ma ako mi zamaškarana ženska zamahne, unda se već malo i poidan, boj ne mašu ti baš ženske po ulici svaki dan. A još ako se zeru i nasmije, ča se samo po očima vidi, unda ti dojde muka kada neznanš ka je. Oštija, ala da je ovo arivalo vrime kada na ulici svakoj ženskoj moreš zamahnut, anke i nasmijat se, pa ona neka misli ki je to zada trubice sakrijen.

Nisan još kupil tu nesritnu trubicu za kuntra koroni je duperat, ali sada baš oću, pa ću i ja po Šarengradu mahat kuntra ženskiman. A one neka se poidaju da ki ih to veselo pozdravlja. Ala šu, pa neka je i korona baren ča to od koristi.

 

Ma jopet, isto smo svi najviše va strahu i držimo se onoga ča nan oni na televiziji priporučuju. A i triba da je tako. Evo, zove me niki dan Ive Barić, tobože da kako je i ča je, pa mi govori da je već tri šetemane va stanu zalokotan. – Donesu mi ono ča mi triba, a puno mi i ne triba, a ja jedino ki put samo na pergul zakoraknen. Osandeseta je godina va guzici, (da prostite) govori mi un, pa me ona vražja korona lako more zavrat agvantat.

– Čuvaj se, govorin mu ja, a un se je unda počal smijat i kroz smih mi govori:

Ma čuješ, čekaj malo da ti i ovo rečen. Zove mene ovih dan i Ive Perkić, a un će još malo i va 93. godinu zakoraknut, pa je tobože va brizi da kako je meni, da ako iman febre, ako me korona lovi i neka se čuvan ve, i sve tako redon. A ja mu kako i tebi govorin da san va stanu zatvoren i da ne gren s kuće van. Nema problema stari moj, govori Perkić nato meni, ako ti ča zatriba samo ti mene zovi i ja ću ti sve doma donest!

 

Eto, kako život piše svakakove štorije. Ali neka – i diboto bi rekal: Bravo Ive Perkiću! Glavu gori, kuraja i sebi i drugomu davat, ne virovat zlu nego se kuntreštivat, pa ako triba evo – i sviman ženskamin redon po Šarengradu mahat. E da, ma jedino s trubicon na ustiman, ne migo bez nje!

 

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 31.03.2020.

 

 

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime