Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: UKODLAK VA NEVALJI

Rapski kantunić Josa Fafanđela: UKODLAK VA NEVALJI

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: UKODLAK VA NEVALJI

Foto: Piše: Josip Fafanđel

 

Odavna već da je živil va Nevalji niki mali Matušan (?!). Umrl je mlad i da se je vreda pretvoril va ukodlaka (kudlaka). Bil je, tobože, mrtav, ali po noći da bi živi ljudi lovil, i to svakoga onoga ki bi šal s kuće van prije svanuća. Pil bi in krv, a komadi od njih rasipal bi sve okolo po smokvamin. I dočim se je to pročulo, niki va Nevalji ni hodil od straha s kuće van prije nego bi se sunce pokazalo. Ali, jednoga jutra prije sunca koštala je na nevaljsku rivu jedna bracera. Na obali ni bilo za vit ni žive duše i čudu se oni da ča se to dogaja boj Nevaljci kako da su svi pomrli. I kad se je sunce počalo pokaževat, počali su i ljudi hodit s kuć van. A ovi od bracere pitaju ih da ča se to dogaja i kadi su do sada bili. Unda su in Nevaljci povidali kako su va strahu od toga vražjega Matušana i da prije sunca ne smu hodit s kuće van. A mornari od bracere svitovali su ih kako bi najbolje bilo da idu na Rab kod biskupa pa da će biskup najbolje znat kako se toga Matušana liberat.

Rab danas oglas

 

I tako je i bilo. Došal je biskup va Nevalju, odradil je službu Božju va crikvi posvećenoj sv. Katarini, a unda da se je uputil na njihovo groblje i vreda je ljudima naredil da skupu vriću-dvi pepela i da šnjin celo groblje posipaju.

 

I drugo jutro gredu oni na groblje, a va pepelu se vidu čape po kiman su došli do jednoga groba. Skopali su ga i nutri da su našli toga Matušana ki je još bil pun od pocicane krvi. I pita njega biskup da kadi mu je duša. A Matušan da bi govoril kako mu je duša va haljiću, pa unda na ramenu, pa va malomu prstu, i sve tako redon. A biskup da je sve to slušal pa je na kanati svojin šćapon badnul Matušana va drob. Istoga trena un se je zvrnul i umrl je. I tako da su Nevaljci potle imili svoga mira, ni više bilo straha od ukodlaka, od toga nesritnoga maloga Matušana

 

A ja san, evo, jako intreguz kako to da su Nevaljci baš na našemu Rabu našli i ono zlo i ono dobro. Najprvo ukodlaka Matušana, a unda za spasenje i rapskoga biskupa. I zač je to bil baš Matušan?

 

A ki će ga znat ča su sve sobon nosila ona črna i nikakova starinska vrimena! Viškunov i ukodlakov bilo je na svakomu koraku pa su jadni ljudi duron živili va nikomu strahu i po noći bi in se svakakova čuda pričinjala.

 

Pametin tako ćakulu kako je jedan Rabljanin hodil kroz gušć po škuromu doma, a unda ga je latila potriba za poć na stranu pa je s puta skrenul zada grma. Kalal je gaće, ali potriba je bila tvrda pa se je počal nadimat i sve više naglas skucat. A zada njega, po istoj stazi, hodil je drugi čovik ki je bil jako strašljiv. I kada je došal do onoga grma, čuje un kako va škuromu niki vrag skuca. Protrnul je, vlasi su mu se vreda digli va zrak, sklopil je ruke na molitvu, drhće i va strahu da govori:

– Božja dušo, a ča ti triba?

A onaj od grma da mu odgovara:

– A komad karte, ako imaš! Za onu stvar otrt!

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime