Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: SVAKI NA SVOJ MOD

Rapski kantunić Josa Fafanđela: SVAKI NA SVOJ MOD

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: SVAKI NA SVOJ MOD

Foto: Iz fotografske ostavštine Miroslava Maroevića (arhiva Josipa Andrića)

 

Ča je, ki vrag se je dogodil? – pitan ga ja.

Rab danas oglas

Ma vidiš ti ovo, javi se un, kopan, sadin, zalivan i gladin na svaki modi, a ne moren pravi pomidor zgojit, a kukumari mi rastu kako da su va nikomu velomu strahu.

E, a mogal si se domislit, govorin mu ja, pa posadit indijsku konoplju. Ona ti bolje raste kod nas na Rabu.

Aha, nato će un, vidin da si i ti ono pročital. Ma jesi vidil, mladići ne po vrtlu hatigat z verduron, nego sadit drogu. Ma kuliko san šerval i jedno i drugo in je preselo. Drogu su in deštrigali, a oni su zvaršili va pržunu. A ja ću isto baren ki pomidor škapulat.

 

Inšoma, ta ćakula o pomidorima me je unda prehitila va nidanja stara vrimena kada san još bil mladi diško i kada su moj otac i mat sadili pomidori ne samo za poist nego i za prodat. Gradu na pijaci, a više puti i va Senju, oli bi šli s kakovin trabakulon i na ričku pijacu. A pomidori su rodili veli kako šake makar i ni bilo vode za polivat kako ovo danas. A da na rečen da ki je vrag i mislil i znal za tu nesritnu indijsku konoplju. Pametin i ja kako bi se na tovariman peljale kašete pomidori do prve bracere va Drazi na mulu. To su bile težačke zarade za preživit još i prvije od onoga drugoga rata, va ono vrime od nidanje stare Jugoslavije kada se je i takovo trgovanje moralo sakrivat od nidanjih poreznikov ki su se zvali financi. Pugotovo va Riki kada bi bracera koštala va Mrtvomu kanalu, a financi bi vreda arivali da se globi ono ča se po oniman zakoniman moralo i globit. A naši Rabljani su va tomu vrimenu najviše imili i dobroga vina pa bi se i to peljalo na prodaju va Riku. Ali bilo je mudro i vino sakrit na brodu da se ča manje poreza plati.

 

I jušto mi ovih dan jedan povida kako je niki naš domaći čovik vozil va riku na prodaju bačvicu vina. Puten bi na brodu un i žena sve to vino pretočili va dumijane da je laglje nosit, a laglje bi se mogla unda i ka dumijana od financa sakrit. Koštali su oni va Mrtvomu kanalu i evo ti vreda jednoga mladoga financa kod njih. A un i žena su se još po putu dogovorili da će ona financa vreda pozvat kosebe na brod nutra pod provu, da će ga ponudit žmuljan dobroga vina, a i dat će mu komad domaćega sira za zagrist. A za to vrime dokli ona njega časti šoto pod provu da će un ponest dumijane na kraj i sakrit ih va prvomu portunu.

 

I pozvala je ona financa nutra pod provu, a un mlad, pa kad ženska zove šoto a muža ni blizu, a Bože moj, ne more bit nego ono ča muški i ženska znaju čint. I zatakal je un nju na vriće i lancuni, a ona je jadna tobože morala mučat, a baren dokli muž vino sakrije. Ponesal je muž dumijane van, pa se torniva i pita ozgora ženu: A je čovik zadovoljan, jesi ga dobro počastila? A ona da mu ozdola odgovara:

A je lipi moj je, zadovoljan je. Ča ne čuješ kako mljašće!!!

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 23.07.2021.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime