Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: LIPOTA I BAKALAR

Rapski kantunić Josa Fafanđela: LIPOTA I BAKALAR

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: LIPOTA I BAKALAR

Foto: Fotografija Miroslava Maroevića (iz arhive Josipa Andrića)

 

One vele i duge mocire sve to na kupu držu da se ne rasipa i okolo rasteče. Da, leži Tinjaroša nati mod našestana, a Velebit zada nje kako da se je zbudil va novomu modromu veštidu, ali na glavu je stavil jedan veli beli klobuk. E da, snig je pal i Velebit je zabilil

Rab danas oglas

 

Odavna već kada san i ja bil mali, kako da je šemprije snižilo. Mi smo se va šmuriman sklizali, a matere i oci bi pazili s kuće i njurgali, dabome. Njiman ni bilo do sniga i šmurićev, oni su morali noge močit, hodit van od mošuna do mošuna i z blagon bacigat.

A kada sunce z’ove naše bande zalije i Velebit i Tinjarošu jušto se prid naše oči prezenta jedna vela i lipa slika, bi reć kako da nan je niki z dobre volje jednu šesnu kartulinu impoštal. Nati mod to meni uvako zdaleka sumilja. E, ali sve se ja misilin, a ča kada se čovik tamo najde? Inšoma, unda se sva ta lipota zamiša va jednu velu mrzlinju, va vetar i maglinu, a po teplomu obrazu samo vas mrzli šokrupac oštro zaliva. Ma to se dogaja samo tamo gori va Gori, a naša Tinjaroša, ona se kako prava šinjora retko zabeli. Inšoma, dičina bi volila da to bude ča šemprije, a pravo da van rečen, dočim na Rabu pade malo sniga, kako da se i meni niš lipoga dogaja. Zabelu se krovi, snig pokrije patane i kaići, obisu se murte, uljke, bori i smrike, ma sve kako da se va niki drugi svit pretvori. Dica se veselu, taču se po snigu, z beliman se balicamin nahićuju, snješka činu i skližu se na svemu ča in podruku dojde. Odavna već kada san i ja bil mali, kako da je šemprije snižilo. Mi smo se va šmuriman sklizali, a matere i oci bi pazili s kuće i njurgali, dabome. Njiman ni bilo do sniga i šmurićev, oni su morali noge močit, hodit van od mošuna do mošuna i z blagon bacigat.

 

Ben, ma sada kako da su druga vrimena. Sve je nikakor teplije, sniga ni njanci za lik, šmuri su žnjilili, a i mošuni su odavna već prazni. Božić je evo na pragu i da ni onih par žaruljic po Gradu i da kakova petardica okolo ne zapuca, nebi ni znali da se blavdani približuju. A sve je krivo, pari mi se, to ča su božićnice presahle, a takujini sve tanji, samo kost i koža na njiman. A korona da se ne govori, ona i naprvo luduje, kako i oni ča zotin komandu držu. Zaman i blavdani kada nećemo moć jedni drugiman ni ruku pružit. A bušnut ni ženu, a kamo li mladu divojku.

 

Varamente tako to gre, zimski su dani pa ljudi o svemu ćakulaju.

 

O pulitici, o korupciji, o svakojakin lupežima, o mižernomu takujinu, skupoći, a i o onoj nesrićnoj koroni, dabome. A kako o tomu ljudi i nećeju ćakulat kada je toga puna televizija, a ako i novine kupiš i od njih samo lupeži viru van. A bolešćina od korone još pomore da se sve manje isplati i radit. A svi samo zimlju, svi gulu, svi pitaju, a niki niš ne daje, ni vrag neće da pomore. A jedan va kumpaniji mi nato govori:

E ma tako se je jušto i meni doma dogodilo. Ja i žena smo se karali i karali, a unda mi je jednoga dana sve pokupila, digla je sidro i šla je ća.

Johi meni, nato se javi jedna drugi, budi ti sritan, dobro si i pasal. Meni se je još i gore dogodilo!

A ča to? pita ga onaj.

Jo, da ča?I moja je meni isto sve pokupila, ali da je baren šla ća, nego je još i doma ostala

 

Tako, a sada valja malo laškat ćakule o ženskamin, boj evo gredu nan blavdani pa će nan naše parone bit od potribe. Ako niš drugo, valja se uhat kakovomu boljemu ubroku, teploj fritici, oli mudernomu kolačiću. A užanca je bila i kakov bakalarić parićat. Jušto gren niki dan va jednu malu butigu, a unda me je unako i kroz trubicu na nosu, još na vratiman zapljusnul lipi duh od bakalara. Ma cela butiga duši na bakalar. Pa te mami, dabome. Nos piruje, bi rekla Loparka. A malo san se unda i na cene nadrazil. Ma zasvin malo, boj san vreda oči na drugo obrnul. Bakalar, suha ribina, pljunuti kostofiš, a skup brate kako da je od zlata.

I vajk se unda pitan, kako je to ono odavna već moja mat redovito znala za Božić donest z Grada doma jedan šestan bakalar? Pa ga najprvo dobro stuć. A unda parićat.

E zato bi ga danas najradije i kupil. Samo kad bi znal komu bi ga mogal dobro na glavi stuć.

 

Joso Fafanđel – za Kantunić, 8.12.2021.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime