Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: POTPORA

Rapski kantunić Josa Fafanđela: POTPORA

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: POTPORA

Foto: Boris Kazija

Ča oću reć? Gren prije par šeteman va jednu butigu, kad tamo fermiva me jedan Mundanijac, pa mi povida uvakovu štoriju. Un da po straninskomu nauku još vajk drži ovce, a i lipi del maslin da je posadil. I dabome, sve da je prijavil državi da bi na to dobil i oni vražji šoldi ča se zovu poticaj. Ni puno, ma svaka mala dobro dojde, kako se ono reče.

Ali ča se dogaja? Svake godine da unda kod njega doma ariva i državna kuntrola, da se vidi ča ima i da po novomu stanju jopet dobije poticaj za tu i tu godinu. I, povida un meni, evo ti kod mene doma gre jedna ženskica. Dobar dan – dobar dan i da je ona došla obać njigove ovce i masline da se vidi ako un taj poticaj pravilno dupera i da ako more zalužit i novi za ovu godinu. Boj, ako bude ka žbaljada neće bit niš od poticaja.

Rab danas oglas

I sve je šlo po redu. Popeljal je un nju najvpvo va ogradu med ovce. A svaka ovca da mora imit na uhu i onu zalipljenu markicu. Tobože da samo na te sinjane ovce more se dobit taj vražji poticaj. Broji ona ovce i je – dvanajst ih je jušto kako tamo va njezinamin kartamin i piše. E, ali evo ti unda i kumedije. Dvi, oli tri ovce nisu imile taj sinjal na uhu. I pita ona da ča je to i da se na te ovce ne more dobit poticaj za ovu godinu. A un da je na lipe govori kako su to ovce ke ne stoju samo doma va ogradi, oli nedaj bože po dvoru, nego da ih un moliva i gori po Kantu, kadi se one rivaju va grmlje, a travu da išću i va oniman busiman od dračja. I dabome, unda zadinu za draču, oli kitu va grmu i ki put i zgubu ti žuti sinjalići. A bože moj, zna se ča je ovca, ne stoji ona samo na ravnoj derini. Dočim šerva zelenu travicu rine ona glavu i va draču. Ča ovcu briga za ti sinjali na njezinin ušiman.

Ali vidin ja, povida un meni naprvo, da je to šinjorina ka je arivala od kancelrije i da se va posal od ovac baš puno i ne razumi, pa mi samo njunja i prigovara, a to mene sve više i više pomalo ljuti. Ali tripin ja i mučin, boj još moramo poć i masline obać, pa je bolje bit miran, boj kako se ono reče, ni se ča z rogatin bost.

Nelegalna gušterna

Zapisala je ona već ono svoje ča je imila za zapisat i kalali su se unda oni malo dolije va kavrle od posađenih maslin. A med timan maslinamin da je i jedna starinska gušterna ku da je još njigov pokojni ded skopal i uzidal.

A ja, govori un meni, da se toj ženskici pofalin, ja san još ostavil vani pruženu gumu zokan san po leti masline i zalivan. Tobože, da ona vidi kako ja uredno držin taj moj maslinik na koga, dabome, isto dobivan poticaj. Ali, dočim smo arivali do gušterne, šervala je ona tu gumu pa me pita da ča je to? A gušterna, govorin ja njoj, i guma zokan zalivan masline. A ona me pita da kuliko je gušterna dumboka? A bit će kolo pet-šejst metri, kulikio je moj pokojni ded mogal jadan na ruke je skopat va ono vrime kad ni bilo veloga alata za taj posal. Ali, ča ćeš vraže, ona da se je nato vreda obracala, latila se olovke i karte i nikoga vraga zapišuje. Nato ona meni vreda oće dat i primjedbu.

A ča je sad?– pitan ja nju

Vi po zakonu nesmite imit gušternu, ako za nju nimate dozvolu, a nesmite ni vodu od nje trošit bez dozvole, govori ona.

Ma ča je vamin, draga gospođo, pa ta gušterna ima više od sto godin. Da ovo čuje moj ded, a ča bi van un nato rekal?! Evo i sada se more bit od jada va grobu okriće.

Da ne rečen, govori un naprvo meni, kako san od jada i ja počal okritat oči. A steplila me je, brate, pa san je na kanati na lipe rekal neka ona spakuje te svoje karte, da meni poticaj ne triba i neka gre pomalo ća od moga imanja.

I šla je, ali drugi dan, da evo nje jopet na dvoru. Na lipe da su se nanovo pozdravili i da je ona učinla zapisnik koga triba potpisat. Ben, ma počala se je i na lipe skuživat, da ona tobože ni kriva, da su takovi i takovi proipisi i sve takove mudrosti. I ala šu, govori un meni, na kanati smo se i pomirili, računan da je došla sebi, pa san je još daroval i litru moga domaćega maslinova ulja. I dabome, zela je ulje i partila je zadovoljna pomalo ća.

A un, nebudi len, da je potle sel doma za tavlon i da će na niru pročitat taj zapisnik. Kad nutri piše da je sve u redu, govori un meni, jedino da iman va masliniku nelegalnu, ča oće reć na diblje učinjenu gušternu, i da nelegalno trošin vodu za masline polivat. Boj tobože, da je voda od gušterne, ako je dublja od tri metra, sva državna.

I vidin ja da se un sve više črljeni, a i ruke mu pomalo već trepeću, pa mi na kanati govori: Ćo ma znaš ča, sva je srića da to nisan prid njan pročital, boj da jesan, e tekla bi ona do svoga auta jako naprešno, sve priko svih kavrlic i mocir. Ne migo po putu! Ma nedaj bog da mi dogodine jopet dojde pridoči….

Joso Fafanđel – za Kantunić (27.2.2023.)

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime