Foto: Piše: Patrik Krstinić | Fotografirao: mg. šum. Boris Belamarić
Ubrizgavanje otrova kod crne udovice regulirano je voljno: pauk može ubosti, a da ne ubrizga otrov, ali najčešće prilikom jednog uboda uštrca 0,3 – 0,5 mg otrova. S obzirom da djeluje na živčani sustav, brzina je širenja otrova vrlo velika. Osim toga, otrov djeluje i na lučenje adrenalina čemu je posljedica povišenje krvnog tlaka.
Vrsta Latrodectus mactans nastanjuje sve toplije predjele Zemlje. U Americi ju nazivaju black widow, u Australiji red back, a u Rusiji karakurt. Postoje značajne razlike u vanjskom izgledu i jačini otrova među ovim podvrstama. U našim krajevima crna udovica pojavljuje se od sredine lipnja do rane jeseni kad ugiba. U toplijim krajevima, kao npr. južnoj Italiji i Španjolskoj, pauk prezimljuje u rupama u zemlji. Iako ugiba, ostavlja jajašca na zaklonjenim mjestima te, ovisno o meteorološkim prilikama, negdje krajem svibnja mladi izlaze iz jaja. Mladi se pauci u početku drže na okupu u kolonijama. S obzirom da još nisu kadri svladati veći plijen, hrane se kanibalistički. U istoj koloniji mogu se naći veliki, gotovo izrasli pauci, mali nerazvijeni i mnoštvo ubijenih, zapletenih paučića. U toku razvoja presvlače se nekoliko puta. Tek kad dosegnu veličinu od 2 mm mogu svladati manje kukce pa se tada njihov rast ubrzava. Mladi su smeđecrne boje s bijelim pjegama na zatku; spolno zreli mužjaci nisu veći od 5 mm i imaju crvene pjege okružene bijelim rubom, a spolno zrele ženke veličine su 1 – 2 cm i imaju potpuno crvene pjege. Početkom ljeta, čim dosegne spolnu zrelost, ženka oko gnijezda splete mrežu te nekoliko mužjaka započne ljubavnu igru. Ako je još nezrela ili neraspoložena za parenje, može odmah ubiti mužjaka pa se on od nje štiti ispredanjem niti paučine oko nogu. Poslije parenja ženka pojede mužjaka čime je i zaslužila svoje ime.
Nekoliko tjedana nakon oplodnje, ženka polaže između 200 i 400 jaja u paučinastu okruglu vrećicu veličine oko 1 cm koju isprede od niti iz predljivih žlijezda na zatku. Te zaštitne vrećice u kojima jaja prezimljuju nazivaju se kokoni. Mreža je crne udovice karakteristična po svojim debelim, nepravilno isprepletenim nitima. Središnje mjesto u mreži zauzima gnijezdo oblika košarice okrenute prema dolje, a s gornje strane pokriveno je suhim travkama, lišćem, ostacima isisanih kukaca i zrncima zemlje. Unutar gnijezda nalaze se kokoni koje ženka pridržava nožicama viseći u tipičnom položaju s leđima prema dolje. Gnijezdo je najčešće postavljeno ispod kamena, nadvijenog ruba jarka ili grane. Naša crna udovica, za razliku od drugih podvrsta, plete svoju mrežu uvijek u razini tla. Pauk vrlo rijetko ili gotovo nikada ne napušta mrežu nego lovi plijen koji zaluta u mrežu. Što je pauk stariji, u gnijezdu se mogu pronaći ostaci sve većih kukaca, npr. bogomoljki, nosorožaca, a ponekad i pužića ili većih životinja kao što su miš ili gušterica.
Klima i vlaga značajni su čimbenici za razvoj crne udovice. Paucima je za život neophodna voda, a njome se snabdijevaju iz kapi rose. Crne udovice držane u terariju s vatom natopljenom u vodu i hranjene, mogu u tim uvjetima živjeti i tri godine. Za opstanak im je bitna i temperatura pa tako odrasli pauci ne mogu preživjeti zimu. Jaja prezimljuju zahvaljujući kokonu koji je izrazito dobar izolator.
Svi pauci imaju otrovan aparat smješten na glavi, a sastoji se od para šupljih bodlji ili helicera, izvodnih kanala i otrovnih žlijezda. Ubrizgavanje otrova kod crne udovice regulirano je voljno: pauk može ubosti, a da ne ubrizga otrov, ali najčešće prilikom jednog uboda uštrca 0,3 – 0,5 mg otrova. S obzirom da djeluje na živčani sustav, brzina je širenja otrova vrlo velika. Osim toga, otrov djeluje i na lučenje adrenalina čemu je posljedica povišenje krvnog tlaka.
U mnogim zemljama, kao što je i u našoj, najveći broj uboda crne udovice zabilježen je u vrijeme poljoprivrednih radova (žetve, vršidbe, berbe grožđa) što govori u prilog teoriji da crna udovica ne napušta gnijezdo te je primorana na napad isključivo ako dođe do jako bliskog susreta, npr. ako se nađe u nogavici i bude pritisnuta uz nogu. Srećom, kod nas još nije zabilježena urbanizacija crne udovice kao što je slučaj u Americi i Australiji.
Klinička je slika otrovanja prilično bizarna. Simptomi ovise o količini uštrcanog otrova te lokalizaciji, tj. mjestu uboda. Ubod može uslijediti direktno u neki ogranak krvne žile ili, kako je bilo zabilježeno u nekim zemljama, u spolne organe koji su dobro prokrvljeni i isprepleteni živcima. Takvi su slučajevi bili popraćeni mnogo žešćim simptomima. Sâm ubod nije bolan pa često prođe neprimijećen. Za desetak minuta javlja se blaža bol u području regionalnih limfnih čvorova. Intenzitet boli brzo raste te se širi iz područja pazuha i prepona prema križima, leđima, trbuhu, bedrima i potkoljenici. Uz bol, javljaju se grčevi, kočenje mišića, napadi razdražljivosti, osjećaj pritiska na grudni koš te osjećaj smrtnog straha. Koža cijelog tijela je hipersenzibilna, a lučenje znoja obilno. Bol je toliko neizdrživa da bolesnici uglavnom ne mogu ni stajati ni sjediti, već samo bespomoćno leže grčeći se. Karakterističan je i gubitak tjelesne težine (kod nekih bolesnika i do 5% nakon 72 sata) te povišena tjelesna temperatura. Jaki grčevi muskulature lica, tzv. latrodektičko lice, okarakterizirano je crvenim očnim spojnicama, otečenim vjeđama, curenjem iz nosa, otečenim usnama i proširenim zjenicama. Tipično je ubrzano, površno i nepravilno disanje. Zabilježena je i promuklost te poteškoće ili nemogućnost govora. Otrov djeluje višestruko i na probavni sustav: pojačano lučenje sline, javljaju se žgaravica, mučnina, povraćanje i jaka žeđ. Uglavnom se javlja tvrdokorni zatvor stolice, ali može doći i do proljeva. Jedan od karakterističnih simptoma je prijapizam, trajna erekcija spolnog uda. Kod bolesnika može biti pojačan libido te može doći i do izbacivanja sperme. Daljnja karakteristika je nesanica koja nije uzrokovana jakim bolovima, već je odraz djelovanja toksina na određene centre u mozgu. Na mjestu uboda javlja se blago crvenilo i dolazi do nakostriješenosti dlake. Nakon nekoliko sati vidi se blijedi areal promjera oko 5 cm, oštro ograničen plavkasto-crvenkastim rubom. Osjetljivost je na tom mjestu pojačana. Kod djece, staraca i srčanih bolesnika rijeko može doći do ozbiljnijih komplikacija i smrti. Trajanje je bolesti različito pa tako bolesnik liječen specifičnim serumom u kombinaciji s kalcijem može gotovo odmah biti otpušten kući. Oporavak traje nekoliko tjedana, a karakterizira ga tjelesna i duševna slabost, glavobolja, nesanica i brzo zamaranje.
Crna udovica (Latrodectus mactans tredecimguttatus) na kamenjaru otoka Raba / snimio: mg. šum. Boris Belamarić)
Specifični serum dobiva se iz serumskih životinja. Životinje su izložene ubodu crne udovice ili se u njih injicira otrov. Nakon dovršenog procesa imunizacije životinje iskrvare, a serum se odijeli od ostatka krvi te se prije ampuliranja dodaje konzervans. Prije upotrebe ispituje se sterilnost seruma i moguće štetne nuspojave. Prvi takav serum u Europi proizveo je dr. Zvonimir Maretić 1951. godine u Puli.
Populacije se crnih udovica brojnošću u pojedinim područjima pojavljuju periodično ovisno o različitim čimbenicima. To mogu biti razni predatori (neke ptice, gmazovi i kukci). Važan čimbenik je i klima pa tako rastu populacije crnih udovica pogoduju suha i topla ljeta. Dovoljna količina vlage paucima je najpotrebnija dok su u jajima. Upotreba pesticida i herbicida može direktno ili indirektno (preko plijena) utjecati na populaciju. Razni su paraziti također jedan od čimbenika, npr. neke mušice koje parazitiraju na jajima crne udovice. S obzirom na te čimbenike, u povijesti su zabilježeni veliki „populacijski bumovi“ koji su kao posljedicu imali velik broj uboda. U mnogim zemljama, kao što je i u našoj, najveći broj uboda crne udovice zabilježen je u vrijeme poljoprivrednih radova (žetve, vršidbe, berbe grožđa) što govori u prilog teoriji da crna udovica ne napušta gnijezdo te je primorana na napad isključivo ako dođe do jako bliskog susreta, npr. ako se nađe u nogavici i bude pritisnuta uz nogu. Srećom, kod nas još nije zabilježena urbanizacija crne udovice kao što je slučaj u Americi i Australiji.
Evo, nadajmo se da je ovime demistificirana tajna mitskog bića zvanog crna udovica. U pravilu se ne morate uopće bojati da ćete ju ikad sresti osim ako je baš ne budete tražili ili ju slučajno pritisnete rukom tijekom berbe grožđa. Ako se to i dogodi, možda će vam zatitrati koji mišić. Sretna okolnost je što antiserum djeluje gotovo trenutno. Nezgodno je što seruma nema uvijek u izobilju pa ćete morati malo pričekati ako nemate sreće. U međuvremenu možete odigrati partiju pokera s doktorom, ali biste mogli imati problema sa svojim pokeraškim licem.
