Home Uncategorized @hr Rapska Korizma | Pokušavamo li dotaknuti mir u sebi?

Rapska Korizma | Pokušavamo li dotaknuti mir u sebi?

0
Rapska Korizma | Pokušavamo li dotaknuti mir u sebi?

Foto: Napisala i fotografirala: Ruža Kaštelan

 

I zato od dana 2. ožujka, Pepelnice ili Čiste srijede, počinje vrijeme korizme, koje traje 40 dana, ili 46 dana do blagdana Uskrsa. Pepelnicu svećenik obilježava posipanjem pepela u znaku križa vjernika izgovarajući: „Sjeti se da si prah i u prah ćeš se vratiti“. Pepeo se dobiva od blagoslovljenih grančica maslina korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Tradicija obilježavanja pepelom započela je u ranoj Crkvi kao način na koji grešnici izvana pokažu svoju želju za pokajanjem. Do kraja 10 stoljeća taj se običaj proširio na sve vjernike.

Rab danas oglas

 

Ali nevolja ima i smisla, jer pojačava blagoslov za one koji traže i zazivaju Boga. I mnogi kršćanski i drugi tragatelji za istinom zauzimaju potpuno nov odnos prema Božjoj riječi: ona je za njih postala čvrst oslonac, autoritet i putokaz.

U svim župama se obavlja pobožnost križnog puta svaki petak i nedjelju u vrijeme korizme. U župi Uznesenja Marijina u Rabu se tijekom pobožnost križnog puta, ako to vrijeme dopusti, odlazi od crkve Svetog križa do gradskog groblja moleći, u crkvi sv. Stjepan u Barbatu, moli se križni put odlazeći na brdo Košljen, a i branitelji Domovinskog rata izmole svoj križni put, te je svakog utorka čašćenje svetog križa, u Loparu župnik prvom subotom korizme započinje osnivanje nove molitvene zajednice – Živa krunica, mogu pristupiti svi u molitveni lanac na način da svaki dan izmole deseticu krunice, a stariji župljani mole kod kuće, kao tiha molitvena i duhovna snaga župe i otoka, župnik župe sv. Petra organizira korizmene duhovne obnove na temu obitelji, svake srijede, uz svjedočanstvo nekog od vjernika ili posvećenih osoba.

 

– „Korizma je zapravo naš život. Ona je naša svakodnevnica. I ovo vrijeme prije Uskrsa je posebno milosno, darovano vrijeme, da razmislimo o svome životu, o smislu svoga života osobito u vremenu u kojem živimo i da razmislimo o tome na što smo pozvani. A pozvani smo na obraćenje. I nema te osobe koja nije potrebna obraćenja. A da bi se obratili potrebno se susresti, potrebno se susresti s onim koji ide u suprotnom pravcu od nas. Jer su i u evanđelju navedene tri kušnje koje kad čovjek razmišlja lako može prepoznati u svojem životu. A cijeli naš život svodi se na te tri kušnje. To je kruh, to je sloboda, to je senzacija. Sve nas to negdje golica i svi za tim težimo, ali kad pogazimo Božja pravila onda nam je svejedno kako do toga doći, kako se toga dohvatiti, a to je tada bez Duha Svetoga. A što bi mi sve dali za kruh? Kako ružno zvuči riječ „uhljeb“ koja se često izgovara u našem narodu, a i nemali je broj takvih. A i pitanje slobode, neki misle da će ako zamijene hrđave lance zlatnima biti slobodni, a lanci su lanci. A senzacija, ovaj svijet danas živi od senzacije, izmišlja senzacije, koristi druge ljude za vlastitu promociju, a takvima će biti teško pred Licem Božjim.“ – iz homilije ove korizme, vlč. Krunoslav Boras, župnik župe u Barbatu.

 

Danas se ruše mnogi autoriteti koji su ranije služili kao oslonac i usmjerenje. Gotovo sva nekadašnja temeljna načela dolaze u pitanje. Na svakoga od nas sručuje se kaotično mnoštvo raznorodnih mišljenja. I posljednji „tabui“ su već duže vremena u temelju prodrmani i ti osnovni stupovi su se slomili. Gdje još postoji nešto čvrsto, očuvano i stabilno?

 

Ali nevolja ima i smisla, jer pojačava blagoslov za one koji traže i zazivaju Boga. I mnogi kršćanski i drugi tragatelji za istinom zauzimaju potpuno nov odnos prema Božjoj riječi: ona je za njih postala čvrst oslonac, autoritet i putokaz. To je riječ istine, koja je sačuvana dva milenija. To je riječ koja dolazi iz vječnosti i koja će opstati kroz svu vječnost: „ Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći nikada“. Svi pokreti obnove u Crkvi temelje se na tlu Biblije i molitve!

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime