logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

Utorak, 14 Kolovoz 2018 17:18

ODJECI KANTUNA / Intervju: IVANA GALIĆ - Samozatajni glas iz duše

Autor:
Ocijeni sadržaj
(4 glasa/-ova)

Nedavno nas je sve oduševila svojim nastupom na Rabu. Mnogi Rabljani htjeli su saznati nešto više o njoj, a mi im ispunjavamo želju ovim intervjuom.

 

Kantuni su predivan projekt, za domaće i strane posjetitelje. Cilj projekta je unijeti čaroliju na razna mjesta koja postoje pored nas i koja vidimo svaki dan, da ih doživimo drugim očima. Na Rabu smo treći put, ovog puta su to bili Kantuni, a utisci su odlični. Publika nas je i više nego prihvatila, mogu reći upijala svaku našu notu. Kad vas publika sluša u tišini onda je to i više od znaka da to što radite, radite dobro.

Ivana Galić, od najranije dobi pokazivala je izniman umjetnički, a posebice glazbeni talent. Ne misleći o pjevanju kao pozivu ipak je sudbina htjela da svoj život posveti glazbi i posebno glasu kao instrumentu. Svoja prva ozbiljnija pjevačka iskustva stjecala je pjevajući u zboru, i kao solist, a potom se počela školovati u klasi koncertne umjetnice Rahilke Burzevske (inače osnivačice Rapskih glazbenih večeri) koja je prepoznala jedan od najspecifičnijih vokala danas, te prema Ivaninim riječima „potakla me da se razvijam u svim glazbenim smjerovima, ne sputavajući moju kreativnost, ljubav spram popularne glazbe, posebice gospela, soula, jazza, ali i koncertne pjesme. Dapače, pustila je da me priroda vodi“. 2002. godine Ivana je položila audiciju na glasovitom londonskom Kraljevskom koledžu kao stipendist nekoliko zaklada te magistrirala Vocal Performance 2005, ali, kako kaže bez ogromne financijske i emotivne pomoći svoje majke Saške teško bi to bilo ostvarivo,

 

Ivana danas jedna je od onih rijetkih vokalistica i stručnih vokalnih pedagoga koje vješto kombiniraju sve pjevačke tehnike, klasičnu i belting tehnike (tehnike popularnih žanrova i mjuzikla) te uspješno koketira raznim glazbenim žanrovima. Stručnost i znanje pored prirodnog talenta neophodni su za istinsko vokalno umijeće, smatra Ivana. „Od malena sam znala razliku između glasa i Glasa, i imala svoju viziju kako želim zvučati. Rano sam otkrila vlastite glasovne mogućnosti, agilnost i fleksibilnost. Znala sam da mi trebaju određene tehničke vještine kako bih izrazila emocije na određeni način. Isto tako važna mi je nota teatralnosti.“

 

Od 2000. do 2012. Ivana se uglavnom bavila klasičnom glazbom. Nastupala je više puta u svim značajnijim koncertnim mjestima u Zagrebu i Hrvatskoj, nastupala u mnogim europskim zemljama, te bila i finalist nekih od međunarodnih natjecanja. Od 2009-2012(14) vodila je glazbenu udrugu s pijanistom Ivanom Pernickim. Pokrenuli su koncerte u gornjogradskim galerijama, organizirali nekoliko sponzoriranih festivala, a Ivana je vodila i nekoliko manifestacija poput Music i Media Festival na zagrebačkom velesajmu, Retrodrom ispred Kave Tave na Britancu itd. Neko vrijeme ponovno boravi vani, a po povratku 2013.godine upoznaje gitaristu Darka Horvata s kojim započinje suradnju, a pridružuju im se gitarist Nenad Resnik, mladi orguljaš Neven Resnik te bubnjar Boris Beštak. Povratak popularnoj glazbi okreće joj karijeru, kako Ivana kaže u pravom smjeru. „Vratila sam se svojoj istinskoj ljubavi“. kaže. „Klasika me je počela psihički previše opterećivati, nisam se nikada potpuno osjećala dobro, možda si nisam dala dovoljno vremena, ne znam...Odbila sam i mnoge ponude iz straha, dok ovdje vladam samouvjerenije. To radim od 3. godine života.“ (I moram napomenuti da iznimno cijenim sve kolege klasičare i maksimalno podržavam i borim se da im se da više medijskog prostora. To je iznimno težak posao a u Hrvatskoj imamo divnih talentiranih radnika koji ostvaruju pravu karijeru vani).

 

Vjerujem da ćemo sljedeće godine moći pokloniti Rabljanima koncert s programom Black music. Riječ je o Iznimno atraktivnom i jedinstvenom programu afričke i afroameričke duhovne glazbe i soul hitova. Program predvode akademski zbor Vladimir Prelog, dirigentica Iva Juras, klub Dobre vibracije i moj bend. Već su me pitali mnogi pa i stranci kad ćemo opet doći na Rab. Baš lijepo....

„I tako je krenulo, pomalo. Od manjih gaža, raznih evenata, do koncerata, gostovanja, medijskih pojavljivanja, nagrada. Osvojili smo nekoliko prvih nagrada na međunarodnim natjecanjima u Americi u žanru gospel bluesa tradicionalne pjesme, folka. Nastupali u Sternu u Carnegie Hallu ovog proljeća, te sam ovog ljeta dobila priznanje za gospel - Woman of Excellence International Gospel Artist Award, Atlanta. Gostovali u nekim europskim zemaljama, Americi i Africi. 

"Od 2014. surađujem intenzivnije s kolegicom i osobnom prijateljicom, talentiranom dirigenticom Ivom Juras koja je pronašavši inspiraciju u mom vokalu raspisala predivan aranžman za solo i zbor skladbe Amazing grace. Aranžman je postao popularan da ga je već nekoliko zborova sa raznih kontinenata izvelo a bila je obavezna natjecateljska skladba na međunarodnom natjecanju zborova istočne Afrike. Tako smo 2017. gostovali u Nairobiu kao žiri, voditelji seminara zborskog i solo pjevanja te gitare. Inspiraciji nema kraja te smo iste godine složili program afričkih tradicionalnih pjesama i crnačkog gospela pod nazivom Black music u suradnji sa AZ Vladimir Prelog, klubom Dobre vibracije i mojim bendom.“

"Pred nama je nova sezona, imamo već ugovorene nastupe u Hrvatskoj za nastavak 2018.i u 2019. godini, te nekoliko gostovanja izvan domovine. Najavljujemo gospel koncert u sklopu ljeta u Poratu, Malinska u 6. rujna, te isti u zagrebačkom klubu Kontesa 26. listopada – Hommage Mahalia Jackson, koncert sa najboljim BBC gospel zborom 2016. u prestižnoj dvorani Town Hall u Birminghamu, Engleskoj, uz još nekoliko dodatnih koncerata. 2019. godine pozvani smo u Italiju gdje ćemo održati nekoliko koncerata u sklopu njujorške fondacije Ibla, potom na otvorenje fondacije u Albaniji renomiranog slikara uz poznata imena svjetske scene. Naravno imamo i dosta dogovorenih koncerata i raznih događanja u Hrvatskoj za nastavak 2018.i u 2019. godini."

 

 

RD: Nedavno ste oduševili Rabljane i njihove goste. Činjenica je da nikoga u svijetu ne ostavljate ravnodušnim. Kakav je dojam na Vas ostavio Rab, Kantuni? 

- Kantuni su predivan projekt, za domaće i strane posjetitelje. Cilj projekta je unijeti čaroliju na razna mjesta koja postoje pored nas i koja vidimo svaki dan, da ih doživimo drugim očima. Na Rabu smo treći put, ovog puta su to bili Kantuni, a utisci su odlični. Publika nas je i više nego prihvatila, mogu reći upijala svaku našu notu. Kad vas publika sluša u tišini onda je to i više od znaka da to što radite, radite dobro. 

 

Ne vjerujem u uspjeh preko noći. Medijsku pažnju je teško dobiti i često nije važno ono što vi doista jeste ili radite već neka sasvim nebitna priča. Stoga se ni ne trudim previše. I to mnoge moje kolege frustrira. Mene više ne. Mediji su rezervirani za određene hrvatske zvijezde. Imali smo priliku nastupati u Carengie Hallu, dobila sam nagradu koja meni mnogo znači, a to je Women of Excellence International Gospel Artist Award u Atlanti, gradu crnačkog gospela. Nije to Grammy i ne donosi novčano bogatstvo al' hrani dušu i motivira, i otvara nam neka nova vrata u daljnje podvige.

RD: U uvodu smo spomenuli Vaš mukotrpan proboj pod svjetla pozornice. Nije Vam bilo lako.

- Pa ne bih rekla da mi nije bilo lako, stvar je to izbora. Rekla sam sebi ukoliko ću se baviti pjevanjem onda ću uložiti vrijeme u školovanje, učenje, psihički rast, stjecati iskustva na manjim angažmanima, a također dipomirala sam i drugi fakultet prije akademije. Isto tako studirala sam vani i nisam se kretala u ovdašnjim glazbenim krugovima. Hoću reći, moja poznanstva nisu velika ali dolazi do toga da se susrećemo pomalo sa ljudima koji su ključni i koji se očito moraju susresti s vremenom. Tako to biva ako mora biti. Vodim zasebni put, imala sam sreće sa profesionalnim školovanjem, i sve što sam postigla, postigla sam sama. Odabrala sam umjetnost a svi znamo da je to teži i duži al' trajniji put. Ali stojim iza svega što radim i sama odgovoram za sebe.

 

RD: Vaše glazbena naobrazba je impresivna, no vjerojatno ste jedna od rijetkih u svijetu koja se specijalizirala za posebne izvedbe između klasike i popa? 

- Postoje u svijetu pedagozi koji se bave tzv. cross pedagogijom koju i osobno podučavam. To znači da ti pedagozi imaju znanja i iz klasične tehnike, belting tehnike, tehnike mjuzikla i tehnika popularnih žanrova (tzv.mješani glas). Ukratko da objasnim, belting i popularne tehnike su pjevačke tehnike u kojoj dominira govorno-dominantni ton, a NE govorni ton. Razlika je bitna. Nažalost malo je pedagoga i pjevača koji mogu kombinirati sve pjevačke tehnike. Kao prirodni beltičar počela sam sa usavršavati belting, a onda stekla i klasičnu edukciju te paralelno razvijala obje tehnike. Preko 30 godina se bavim raznim žanrovima. Puno puta me pitaju klasičari kako je to moguće i kako se mogu prebaciti iz jedne u drugu tehniku. Meni je teško to objasniti jer mi je to sasvim prirodna stvar, ali uz rad klasičar može savladati belting tehniku i to lakše nego beltičar klasičnu tehniku. Isto tako u Hrvatskoj recimo nema prave stručne škole za belting tehniku, moram to napomenuti. Klasično educirani pedagozi podučavaju popularne žanrove što često rezultira lošom tehnikom. Dužnost mi je i moram naglasiti da kriva poduka, nepoznavanje kako teorije tako i prakse beltinga i popularnih žanrova rezultiraju kobnim slučajevima. Imala sam par slučajeva mladih pjevača koji su došli sa čvorićima jer su krivo vođeni. Vani se to ne smije dogoditi, a o tužbama neću ni govoriti. Mogu li reći da sam trenutno jedina u regiji? Jesam. I 2020.godine planiram dobiti i certifikat iz usavršavanja na međunarodnoj školi Estill Voice u Beču i Londonu. I tada ću i službeno biti jedina u regiji. Pitajte moje privatne učenike i neke glumce s kojima radim. Dužnost nam je ukoliko se bavimo pjevanjem i pedagogijom. 

 

RD: Niste konformist i ne tražite instant pozornost i prisutnost u medijima. Teško Vas je dobiti za intervju, ne povlačite nikog za rukav niti tražite niti očekujete takvo što. 

- Ne vjerujem u posao preko noći. Medijsku pažnju je teško dobiti i često nije važno ono što vi doista jeste ili radite već neka sasvim nebitna priča. Stoga se ni ne trudim previše. I to mnoge moje kolege frustrira. Mene više ne. Mediji su rezervirani za određene hrvatske zvijezde. Postoji nekoliko naših pjevača, opernih uglavnom, koji rade svjetsku karijeru. Pjevaju po svjetskim opernim kućama, a nitko za njih ne zna. O njima se ne piše. Evo spomenut ću: Diana Haller, Evelin Novak, Goran Jurić, Matija Meić, Renata Pokupić, Lana Kos, Leon Košavić, Tomislav Mužek kojega mnogi znaju. Mi smo ostvarili nekoliko za nas vrijednih uspjeha, pomalo idemo k većim, i imali priliku nastupati u Carengie Hallu, dobila sam nagradu koja meni znači, a to je Women of Excellence International Gospel Artist Award u Atlanti, gradu crnačkog gospela. Nije to Grammy i ne donosi novčano bogatstvo al' hrani dušu i motivira, i otvara nam neka nova vrata u daljnje podvige.

 

 

RD: Napomenuli smo da ste svestrana glazbenica. U kojoj glazbi se najbolje ''osjećate''?

- Koketiram s mnogim žanrovima i najdraži su nam koncerti u kojima šokiramo publiku. Publika ne očekuje da će u istoj večeri, ukoliko se radi o nastupu tipa Kantuni, slušati gospel, soul i funk, pa jazz improvizaciju, obradu pop pjesme i na kraju umjetničku pjesmu sa elementima folka i klasike. Kombiniram sve stilove i koristim sve tehnike raznih žanrova. Isto tako pjevam i svjetsku glazbu, zadnje vrijeme fokus mi je na afričkoj tradicionalnoj pjesmi, pjevala sam i na arapskom (suradnja sa američko-sirijskim pijanistom i kompozitorom Malekom Jandaliem) i nemam pojma niti jedan od jezika, al' kažu mi da su emocija i stil uvjerljivi. U klasičnoj fazi njegovala sam koncertnu glazbu, posebice engleski, španjolski, francuski repertoar. Danas najviše njegujem američke žanrove i anglosaksonsku glazbu, te afričku glazbu. Hm, najdraže? Teško mi je reći. Gospel? Moguće. Moja mama recimo obožava kad pjevam rock country (osmijeh). Moja draga profa uvijek mi je govorila "ti možes sve i doista mi se čini da je tako". Najvažnije je dati sebe.

 

RD: Izuzetno puno nastupate. To je neosporno potvrda Vaše kvalitete. Kako uspijevate sve to povezati i održati jednako uspješne koncerte?

- Nastupa ima s obzirom kakvo je stanje na sceni. Isto je to stvar izbora. U početku smo svirali više manjih gaža, a onda kad smo isprofilirali koncertne programe odlučili smo ići isključivo u tom smjeru i ciljati na više umjetničke vrijednosti. Važno je kako se predstavljate publici i ispuniti njihova očekivanja na koja apsolutno imaju pravo. Rasporedili smo si vrijeme za koncerte, vokalne radionice, Darkove predstave, gostovanja. Ne treba se ubiti od posla, treba čuvati snagu, emotivnu i fizičku, glas treba odmor ukoliko želite biti konzistentni izvođač. Sviramo razne programe: od standardnog soul bluesa funka, ponekog jazz izleta, folka i pop rocka do raznih programa poput gospel special programa, afrička i afroamerička glazba - Black Music Projekta s Ivom Juras, programa Pjesme iz jednog Kraljevstva s kojim smo i osvojili nagradu u New Yorku itd. Razmišljamo poput koncertnih umjetnika i radimo na novim projektima.

 

RD: Je li publika u Hrvatskoj različitija od one u svijetu? 

- Publika je svugdje ista ukoliko joj date povoda da vas sasluša.

 

RD: Možete li izdvojiti nekoliko koncerata koji su Vama bili posebni i ostali u sjećanju?

- Pjevala sam na mnogo mjesta, raznim crkvama i koncertnim dvoranama, i kao klasičar i danas. HaGeZe je poseban, mala dvorana Lisinski, ne smijem izostaviti Stern Carnegie Hall u New Yorku, poseban doživljaj. Koncerti u Londonu, Norveškoj, Njemačkoj.. posebni su bili i nastupi u mlađim danima kao solist ili zborist. Neki ti koncerti ostanu u sjećanju zbog prostora, neki zbog publike. Vjerujem da će nadolazeće gostovanje u prestižnoj dvorani Town Hall u Birmighamu biti posebno itd.. Zapravo, shvatila sam da uopće nije važno gdje nastupate nego kakva se sinergija stvori sa publikom. To je ono što koncert čini koncertom. 

 

RD: Zbog svoje svestranosti trenutno pripremate jedan veliki projekt koji biste htjeli ostvariti na Rabu. O čemu je riječ i jeste li načelno dogovarali što? 

- Nadamo se gostovanju na Rabu slijedeće godine s programom Black music. Iznimno atraktivan i jedinstven program afričke i afroameričke duhovne glazbe i soul hitova. Program predvode akademski zbor Vladimir Prelog, dirigentica Iva Juras, klub Dobre vibracije i moj bend. Nadamo se da će razgovor s gđom Ivanom Matušan biti plodonosan, a imate doista jednu mladu i krasnu direktoricu punu entuzijazma i volje. Vjerujem da ćemo pokloniti Rabljanima ovaj koncert. Već su me pitali mnogi pa i stranci kad ćemo opet doći. Baš lijepo. 

 

RD: Kako zadržavate ili postižete tu glazbenu sinergiju s glazbenicima s kojima surađujete? 

- Ljubav, vjera jedni u druge, talent, istomišljenost. Važno mi je da me muzičari podržavaju i vjeruju u mene. Ne volim mehaničko odrađivanje posla. 

 

RD: Imate još mnogo drugih planova za ostvariti. Na čemu sve još želite raditi? 

- Moja je receptura jednostavna. Ukrcaš se na vlak pa gdje te odvede. U planu su neki projekti s orkestrom i venezuelanskim dirigentom Gerardom Estradom, neki novi programi koje nećemo odavati, gostovanje na Siciliji slijedećeg ljeta. A i planiramo i krenuti u autorski rad. Pedagoški rad i davanje vokalnih radionica je moja budućnost i sadašnjost. U planu je nekoliko radionica iz beltinga u Hrvatskoj, Engleskoj, Irskoj. Moguće je da ćemo i u Afriku, čemu se posebno veselim. Završiti usavršavanje, ostvariti nekoliko suradnji koje planiram izvan Hrvatske. A želje? Nisu velike. Do sada sam mnoge ostvarila. Isključivo zbog sebe. Imam jednu veliku al' vidjet ćemo. Tko zna? Ako mora, bit će.

 

RD: Jeste li čuli za Advent na Rabu? Rab ima najbolje organizirani advent na otocima.

- Nisam. Mora da je hladno... eto nas, doći ćemo ako nas pozovete i ako nam datum bude slobodan.

 

RD: Kako Vam je nastupati po ljeti, a kako po zimi? Glasnice u oba slučaja trpe? 

- Trpe. Ljeto je teško jer se glasnice opuste, al tehnika je ta koja čuva i spašava. Isto tako i zima. Uf.... bilo je vruće na Kantunima.Vlaga je najgora za žice na gitari. 

 

RD: Inače, Rab ima i jazz festival. Kakva su Vam iskustva u džezu? 

Pjevam jazz ali nisam jazzer. Jazz se uči i to poštujem. Ali kako je krenulo, i taj je projekt u planu, jer imam upite. Kako ste mogli čuti, igram se sa glasom, sviram human trumpet, sketam.. Funk jazz je ono što volim. Jazz slušam od 10-te godine života, u meni je... Možda i jesam jazzer i više nego što mislim, ne znam. Ne volim se svrstati u kategoriju jer, eto, čuli ste spektar stilova. Jednostavno sam profesionalni vokalist. 

 

RD: Da zaključimo s Rabom. Imate posebnu želju zahvaliti se, a vjerujem i nastaviti ovu uspješnu suradnju?

- Zahvaljujem se posebno Vedranu Galiću iz G.A.D. produkcije koji nas je pozvao, svim ljudima iz organizacije, TZ Grada Raba i Ivani Matušan, prijatelju koji želi ostati anoniman jer nam je napravio najveći PR i kumovao nekim novim poznanstvima i potencijalnim suradnjama, predivnim Rabljanima koji su nas slušali, ne samo prvu večer, već su se mnogi vraćali i pratili nas. Hvala svima.

Pročitano 4371 puta
Rab Danas

Nezavisni portal otoka Raba - Uvijek na Vašoj strani!

Facebook stranica: www.facebook.com/rapskilist | Pošalji e-mail: rabdanas@gmail.com

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Contact Details

  • Mobile
    095 900 5450

Social Profiles

seakayakcroatia