Home Uncategorized @hr Fruga Art trail | Moje promišljanje o ovoj kreativnoj inicijativi i nužnim korekcijama

Fruga Art trail | Moje promišljanje o ovoj kreativnoj inicijativi i nužnim korekcijama

0
Fruga Art trail | Moje promišljanje  o ovoj kreativnoj inicijativi i nužnim korekcijama

Foto: Napisala i snimila: Kristina Maškarin

 

Ovakvim otvorenim pristupom želim potaknuti drugačiji pristup od vidjenog, kao i bolju buduću lokalnu organizaciju i pripremu ubuduće. Usto, trebalo bi i završiti prvi simpozij do kraja kako je bilo i najavljeno (online web stranica, QR kodovi na terenu) jer ovako cijeli događaj pada u zaborav, a ljudi koji se kreću kroz prostor Fruge i tamo slučajno nailaze na neke radove uopće ne znaju o čemu je riječ, bar je tako bilo tijekom predsezone i sada kad sam bila gore, kada bih ih pitala.

Rab danas oglas

 

Da se prisjetimo, Rab je od 9 do 23. travnja.2022 ugostio 30-ak umjetnika iz cijelog svijeta da na području Geoparka Fruga kreiraju djela po principima Land arta. Cilj je bio da se destinacija Rab na tržištu predstavi kao atraktivna outdoor destinacija, da se konkretno povežu outdoor, priroda, povijest i kultura – i tako dopre do puno šire publike i više interesnih skupina. Lokalna zajednica je dala dragocjen prostor geoparka Fruga i osigurala medijski prostor za umjetnike.

 

Osjećam se obaveznom i javno skrenuti pažnju da konceptualne instalacije od teško razgradivih i sintetičkih materijala ne bi trebale biti samo tako ostavljene u prirodi nakon događanja, da se to treba maknuti.

Za vrijeme trajanja tog art simpozija bila sam zaokupljena izradom svoje instalacije (radi se o 2 spirale tehnikom suhozida i drugom od stapki paprati i treine), pa sam se sa svim radovima stigla upoznati tek u završnoj večeri predstavljanja staze.

 

S vremenskim odmakom od 5 mjeseci i s obzirom na učinjeno/neučinjeno do sada, htjela bih se osvrnuti na stanje na terenu danas. U idejnoj osnovi projekta bio je Land art, a s obzirom da je riječ o radovima koji u pravilu traju kratko, bilo je planirano da se na svim mjestima radova postave mali paneli s QR kodovima, što bi dalo mogućnost da se putem pametnog telefona doživi ono što se kasnije više ne bi vidjelo u prostoru.

Vratila sam se da provjerim.

QR kodova nažalost nema, kao ni web stranice, ali je zato u prostoru ostao neželjeni debris nakon nekih performansa i radova, jer su korišteni materijali koji se ne razgradjuju u prirodi, a radi se o prostoru geoparka uz Premužićevu stazu.

Na nekim lokacijama imamo ostatke koji baš i nisu prihvatljivi da tamo ostanu. Kao sudionica i kao otočanka, s obzirom na značajne napore koji kao sredina ulažemo u podizanje svijesti o očuvanju okoliša, probleme koje u svezi s tim ionako imamo (sortiranje i odlaganje otpada), zaštitu prirode i popularizaciju outdoor aktivnosti, osjećam se obaveznom i javno skrenuti pažnju da konceptualne instalacije od teško razgradivih i sintetičkih materijala ne bi trebale biti samo tako ostavljene u prirodi nakon događanja, da se to treba maknuti. Po meni, nije prihvatljivo u prirodu dodatno unositi i trajno ostavljati takav materijal.

 

 

Otisak nekih radova me zatekao, evo da nabrojim neke “najupečatljivije”:

  • crvena najlonska mreža tankih niti oko kamenja i drveta (opasnost za ptice i nerazgradiva u prirodi)
  • razapeta platna ostavljena omotana i zaklamana za stabla (završila su poderana, a ispod platna se stvara vlažna kultura koja pogoduje bržoj razgradnji kore stabala)
  • staklenke ukopane u zemlju (ostavilo se nešto što se dugo razlaže u prirodi i usto sadrži akril)
  • konci oko črnika

 

Scenografija “kina sjena” se nakon manje od pola godine pretvorila u tekstilne krpe koje labavo vise oko drveća, izgledajući više kao zagađenje nego kao mjesto umjetničke izvedbe.

  • graffiti po kamenju uz upotrebu neekoloških boja („oči Fruge” – koliko god to simpatično i u prenesenom smislu izvrsno bilo).
  • opterećenje grane črnike težim kamenjima na elastičnim sajlama. Dio sajli je popucao. Smatram da se kroz kraći vremenski period trebalo snimiti zvuk i pokret u raznim vremenskim uvjetima i onda kamenje ukloniti, a ne da trajno opterećuje stablo).

 

Mr.sc. Boris Belamarić, (Hrvatske šume) o tome kaže: “Dugotrajno opterećenje grana kakvo je vidljivo sa fotografija narušava mehaničku otpornost istih pogotovo uslijed izloženosti jakim vjetrovima koji prijete fiziološki dotrajalim stablima slabog vitaliteta kakva najčešće nalazimo na Frugi. Stablo sa fotografija pripada upravo toj skupini u kojoj se najčešće događaju vjetrolomi.”

 

 

Ovi primjeri govore da se nije definiralo tko, kako i kada, treba voditi računa o očuvanju prirode tijekom i nakon simpozija. Ako se već odstupilo od uzanci landarta pa smo dobili i par konceptualnih instalacija, materijal se ne bi trebao ovako “zaboraviti pospremiti”, da se tako izrazim. Naravno da sam iz prostora uklonila ove debrise.

Provela sam u par navrata nekoliko sati oslobađajući crnike, a dan sam završila isprikom ispod velike črnike. Ujedno se želim javno zahvaliti i prijateljima koji su mi u ovome pripomogli i podržali me; posebno Lidiji Lazić i još jednoj osobi koja želi ostati anonimna.

 

Umjetnička staza Fruga nije razumjela principe Land arta, koji karakterizira prolazna priroda. Konačna dezintegracija djela važan je aspekt naglašavanja njihove nepostojanosti i stvaranja jukstapozicije naspram umjetnosti koja se tradicionalno čuva unutar galerija i drugih nadziranih okruženja. 
Geska Helena Brečević

S obzirom da je ovo tek prvi simpozij, za ubuduće bi trebalo imati jasnu definiciju da li je riječ o Land artu ili je ovo općeniti umjetnički festival. U tom slučaju treba se izmjestiti iz prirode u prikladan urbani prostor koji je primjerenije mjesto za tako nešto, koji bolje korespondira s publikom i radovima takvih umjetnika. Ako je landart, treba imati jasne kriterije koji materijali se smiju koristiti i strogo pravilo da se u prirodi ne ostavlja neorganske ni umjetne materijale, jer se tim primjerom potiče neželjeno u prostoru. Isto tako, ciljevi festivala trebaju biti mjerljivi, obavezan uvjet treba biti ravnopravno sudjelovanje domaćih umjetnika, te osigurati da se zacrtan nacrt festivala i ispuni.

 

Možda smo kao domaćini iz neiskustva previdjeli specificirati sve ove detalje i u dobroj vjeri prepustili organizatoru, kustosu i umjetnicima prostor bez dovoljno jasnih smjernica, pa je došlo do otklona. Ako ništa drugo, ovo je jedna dobra lekcija za svih.

 

Vizualna umjetnica iz Švedske, koja već niz godina dobar dio godine provede Rabu, Geska Helena Brečević o ovome kaže: “Umjetnička staza Fruga je izvrsna ideja i prijeko potrebna kako bi se otok Rab stavio na kartu velikih kulturnih događanja na ovom području. Međutim, bila bi potrebna jasnija izvedba – i na kraju, odgovornost je kustosa da postavi okvir za projekt – i da osigura da na mjestu ne ostanu materijali koji se ne raspadaju. Na Frugi je koncept Land arta postao dio konvencionalne javne umjetnosti, a ime Art trail se koristi za označavanje ‘umjetnosti bilo kojeg materijala smještenog u prirodi’. Umjetnička staza Fruga nije razumjela principe Land arta, koji karakterizira prolazna priroda. Konačna dezintegracija djela važan je aspekt naglašavanja njihove nepostojanosti i stvaranja jukstapozicije naspram umjetnosti koja se tradicionalno čuva unutar galerija i drugih nadziranih okruženja.

Svijet kulture sam je sebi najbolji kritičar, a ovaj komentar nikako ne treba shvatiti kao potporu općenitoj kritici umjetničkih događanja i populističkim primjedbama o javnoj potrošnji. Treba nam više kulturnih projekata na Rabu, više angažiranih razgovora o umjetnosti!” – Cijeli osvrt možete pročitati u komentaru posta OVDJE.

 

 

Uprkos ovim zapažanjima i kritičnosti, neki umjetnici su na Fruga Art trailu napravili krasne radove koji su se jako dobro uklopili i bila bi šteta da na njihove radove padne sjena jer su drugi “podbacili” ili da projekt zamre već u prvom pokušaju kao da nikada nije ni bio. Pozivam vas da se prošećete Frugom, pronadjete sami neke od radova (ili uz pomoć ove google karte), te uživate u ljepoti koja nas okružuje. Voljela bih da ovaj događaj ako se nastavi s istim postavkama i organizacijom, ili promijeni mjesto i preseli u urbani prostor ili da struktura sudjelovanja i pravila budu tako definirana da se respektira zaštita prirode, jer Priroda jest naše utočište i naš dom, a umjetnost bi trebala biti put rješenja, a ne dio problema.

 

Kristina Maškarin

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime