Gradski muški zbor “Brodosplit” iz Splita

– osnovan je 1972. godine. Svojim radom, brojem nastupa, zanimljivošću programa, vrijednošću interpretacije, kulturom pjevanja, osebujnom zvučnošću i kompaktnošću glasova – ovaj muški zbor je izrastao u red najcjenjenijih zborova u Hrvatskoj.

U kontekstu ove izvedbe i suradnje Gradskog zbora Brodosplit s maestrom Stipišićem, zanimljivo je istaknuti podatak, kojeg navodi maesto Vlado Sunko, da je ovaj oratorij prvo Uskrsnuće jednog hrvatskog skladatelja i da je napisan upravo za Gradski zbor Brodosplit. Oratorij je snimljen kroz prosinac 2016. godine u studiju Assunta Radio Vatikana, te je samim tim postao dio programa radija i predstavlja veliki uspjeh zbora, a ujedno i vrhunsku promociju hrvatske glazbene baštine.

Mješoviti pjevački zbor “Refuli” iz Raba

– osnovan je 2013. godine, a djeluje u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Rab. Zbor okuplja članove različitih dobnih skupina, a broji pedesetak stalnih pjevača amatera s područja Raba. Zbor sudjeluje na svim važnim događajima obogaćujući kulturni život lokalne zajednice i promovirajući tradicijsku baštinu izvan Hrvatske.

Voditeljica zbora je maestra prof. Tatjana Zorić iz Zadra, koja svoj rad temelji na ideji dalmatinskog višeglasnog pjevanja čiji je najznačajniji melograf, „čuvar dalmatinske glazbene baštine, aranžer, skladatelj i dirigent“, maestro Ljubo Stipišić Delmata, a Mješoviti zbor “Refuli” nastoji očuvati Stipišićevu veliku glazbenu ostavštinu kao dio bogate kulturne baštine Hrvatske.

O ORATORIJU “USKRSNUĆE”

Evo što je o ovom moćnom a capella djelu iz baštinski slojevite i vrijednosno neprocjenjive glazbene ostavštine našega maestra Ljube Stipišića Delmate napisao maestro Vlado Sunko:

– Oratorij Uskrsnuće za muški zbor i sola a cappella skladan je u duhu crkvenoga i pučkog pjevanja u Dalmaciji, a stihovni predložak nastao je na temeljima Evanđelja Mateja, Marka, Luke i Ivana, koje je dramski osmislio i na čakavski govor staroga Splita prilagodio Ljubo Stipišić Delmata. Oratorij je nastao 2003., te idejno i formalno predstavlja nastavak na njegovo već poznato djelo Kalvarija, oratorij za mješoviti zbor i sola a cappella, skladan desetak godina ranije.

Melodije i motive Stipišić pronalazi u raznim slojevima pučkih crkvenih i glagoljaških napjeva, kao i u dalmatinskoj klapskoj pjesmi. Pošto je on čovjek iz naroda i za narod, sebi daje za pravo da prevrće, razgrće, izabire motive stoljećima slaganim i taloženim, igrajući se s njima, ostajući uvijek vjeran istoj ideji, istom smjeru, ne posežući za tuđom nadgradnjom. Ako dodaje nešto, onda je to njegovo, a njegovo je opet proizašlo iz pojedinačnog i općeg baštinskog, pa ih je teško razlikovati. Prije bi se moglo reći da se radi o variranju i o slobodnoj volji izbora u materiji koju dobro poznaje i osjeća kao svoju osobnu.

U Uskrsnuću Stipišić je išao korak dalje. Pošto se nije mogao „igrati“ sa zvukovnim bojama muških i ženskih glasova kao u Kalvariji, većim je učešćem vlastitih skladanih dijelova i spojeva te ponavljanjima uspostavio još veće jedinstvo djela, pa tako i formalno opravadao naziv oratorij. Inače, njegova veća djela koje on naziva oratoriji nisu formalno čvrsto zaokružena, jer u njima nema motivskog rada, prožimanja konfrotiranja ni dramske napetosti. Više je to fantazija, nizanje dijelova, obrada napjeva koji su nekada sličniji spletu, povezani u labavu cjelinu, a dramska napetost proizlazi uglavnom iz dramaturgije teksta. Rezultat ovog postupka je da prekrasni dalmatinski napjevi i dalje žive u svojoj autentičnosti, primjerno obrađeni, ali u drugom kontekstu, drugačijim međusobnim odnosima, koji se na osebujan Stipišićevski način uspješno uklapaju u cjelinu. Podsjećajući na vezu između crkvenog, pučkog crkvenog i svjetovnog, Stipišić je upravo u ovom djelu prvi put upotrijebio svjetovne narodne skladbe. Vjerojatno je prvi koji je spojio narodnu svjetovnu melodiju sa crkvenom tematikom Uskrsnuća.