Foto: Tekst i fotografije: Dražen Kasprek
Put do Karlobaga prošao je brzo, i prvo zaustavljanje napravio sam na vidikovcu iznad Karlobaga. To je jednostavno vidikovac koji nikad ne može dosaditi i ako je vrijeme vedro i sunčano, taj prizor uvijek vrijedi ovjekovječiti. Nakon par footografija krećem dalje prema Kubusu, spomeniku koji se nalazi na Oštarijskom sedlu na 927 m nadmorske visine. Spomenik u obliku kocke koja stoji na četiri kugle postavljen je tu još davne 1846.g. za vrijeme gradnje ceste od Gospića do Karlobaga koje se gradila od 1844.g. do 1850.g.
S jedne strane Kocke nalazi se natpis “Ferdinan- dus I. Austrijski impera- tor MDCCCXLVI”. Na drugoj strani piše: “Der kulmina- tions punchtdes neuen Carlobagenen Strassen zuges an der Sudlichen Grenzedes Velebit Ge- birges bei Stara vrata ist uber der Adriatischen Meeres flasche Wiener fur erhaben“.CCXLVI”.
Gacka ima više izvorišta ali tri vrila su najpoznatija, Tonkovića vrilo, Klanac i Majerovo vrilo. Sva ta vrila u obliku su malih jezeraca i prizori su spektalkularni i vrlo živopisni. Poznate su i mlinice koje su na Gackoj radile i na tradicionalan način i proizvodile brašno. Tijekom 20. stoljeća bilo ih je 60-tak, a danas ih je tek nekoliko obnovljenih koje osim što proizvode brašno ujedno su i turistička atrakcija.
Došavši na vrh zatekao sam tamo dvojicu mladića motorista iz Zadra. Kako to već biva, krene razgovor, zezancija, a onda i pravi photoshooting jer momci su pravi manekeni. Nakon fotografiranja, produžih do Gospića preko Baških Oštarija onom poznatom vijugavom cestom. U Gospiću se već tradicionalno pije kava u najboljem pubu na svijetu, u Highlanders pubu. Nakon kave krećem dalje prema Otočcu.
Moram reći da mi se već neko vrijeme mota po glavi da prvom prilikom moram svratiti na poznata Gacka vrila i vidjeti toliko opjevanu ljepotu. Sada je bila prilika za to, vremena sam imao, onih par tmurnijih oblaka nebi trebala biti neka ozbiljna prijetnja, barem ne još
Kada dolazite iz smjera Gospića i kada se pred vama ukaže raj na zemlji poznat pod nazivom Gacka dolina, obavezno se zaustavite na parkingu i vidikovcu s desne strane. Taj mir, te boje, to se neda riječima opisati.
Kroz zelenu dolinu vijuga rijeka Gacka, a mirna naselja na njenim obalama izgledaju kao neka mjesta iz bajki. Krenuh dalje i ubrzo naiđoh na putokaz koji me vodi desno prema Sincu i vrilima Gacke. Gacka ima više izvorišta ali tri vrila su najpoznatija, Tonkovića vrilo, Klanac i Majerovo vrilo. Sva ta vrila u obliku su malih jezeraca i prizori su spektalkularni i vrlo živopisni. Poznate su i mlinice koje su na Gackoj radile i na tradicionalan način i proizvodile brašno. Tijekom 20. stoljeća bilo ih je 60-tak, a danas ih je tek nekoliko obnovljenih koje osim što proizvode brašno ujedno su i turistička atrakcija.
Prošetao sam svim onim mostićima, puno fotografirao ta jezerca, patke koje se bezbrižno brćkaju, male i brze slapove i brzace Iz jedne mlinice čuli su se zvukovi iz unutrašnjosti a to je značilo samo jedno, proizvodnja brašna upravo je u toku.
Rijeka Gacka je bogata ribom a nekada su se u njoj mogle naći potočna pastrva, jegulja, piškur i štuka za koju se tvrdi da je donesena za vrijema Frankopana. Danas u Gackoj živi još i kalifornijska pastrva, šaran, klen
Potočne pastrve u Gackoj rastu pet puta brže nego u drugim krškim rijekama i poznate su među ribičima iz cijelog svijeta. Na tom području rastu mnoge zaštićene biljke, a zbog bogate vegetacije i puno vode tu je i stanište mnogih ptica.
Zaustavio sam se u Sincu pored crkve sv. Ilije koja mi je svojim izgledom, veličinom ali i parkom u kojem se nazlazi izgledala vrlo impresivno za tako malo mjesto. Nakon 2-3 km stiže se do Majerovog vrila. Prošetao sam svim onim mostićima, puno fotografirao ta jezerca, patke koje se bezbrižno brćkaju, male i brze slapove i brzace Iz jedne mlinice čuli su se zvukovi iz unutrašnjosti a to je značilo samo jedno, proizvodnja brašna upravo je u toku. Nakon bezbroj škljocanja fotoaparatom krenem prema kući na kojoj se nalazio natpis OPG KOLAKOVIĆ. U unutrašnjosti me dočekao simpatičan bračni par Kolaković koji su vlasnici kuće, prodajnog prostora ali i one mlinice koja je upravo bila aktivna. Asortiman je vrlo bogat i sve su njihovi domaći proizvodi; od raznih ulja, meda, suvenira, ličkih čarapa.
Kupio sam teglicu meda jer s domaćim medom nikada ne možete promašiti. Nakon što sam se pozdravio sa srdačnim domaćinima, krenuh dalje prema Otočcu. Oni oblaci su se počeli ozbiljno skupljati iznad Gacke doline, a ja sam, kao i obično, bio neadekvatno obučen.
Zastao sam još kod otočačkog sportskog aerodroma i fotografirao poznati američki zrakoplov Douglas C3, inače poznat po svojoj zanimljivoj povijesti. Naime zrakoplov je proizveden 1944. godine i predan je britanskom ratnom zrakoplovstvu (RAF) na uporabu pred kraj 2. svjetskog rata. 1947.g. vraćen je u SAD a potom je prodan francuskom ratnom zrakoplovstvu gdje je ostao u službi narednih 20 godina. Početkom 70-tih godina stiže u tadašnju Jugoslaviju u JRV i lociran je na Plesu a 1977. njegov zadnji let bio je iz Zadra do Otočca nakon što ga je JRV prepustio aeroklubu “Krila Gacke”.
Uživajte u bogatoj fotogaleriji i obavezno prvom prilikom posjetite Majerovo vrilo.
