Foto: Foto: Hrvoje Hodak
Najstarija dramatizacija dijaloškog dramskog teksta Gospinog Plača nalazi se u prvoj rapskoj pjesmarici („Picićevoj pjesmarici“) koju je zapisao rapski kanonik Matija Picić 1471. godine. U njoj je još nekoliko poznatih pjesama među kojima i „Va se vrime godišta“, a važno je istaknuti da je „Picićeva pjesmarica“ najstariji zapis na hrvatskom jeziku i latinici na razini cijele Europe, koji se danas čuva u Oxfordu.
Trećinu Zbornika duhovnog štiva, 117 listova pisanih latiničkom goticom, koji se danas čuva u Bodlein Library u Oxfordu, a sadrži latinske, talijanske i hrvatske dijelove, ispisao je, potpisao i datirao Matija Picić, čovjek po kojem danas jedna rapska ulica nosi ime, a o kojemu Rabljani malo znaju. Taj dio zbornika nazivamo Prvom rapskom ili Picićevom pjesmaricom iz 1471. U njoj se nalazi jedna talijanska pjesma, nekoliko latinskih i četiri hrvatske pjesme koje su napisane na starohrvatskom jeziku čakavske osnovice. (Dr. Sc. Saša Potočnjak)
Druga rapska pjesmarica potječe iz 16. stoljeća. Zapisana je 1563. godine i čuva se u samostanu svetog Antuna Opata. I ona sadrži Gospin Plač, također dijaloškog oblika, a značajna je i po tome što sadrži i nekoliko sastavaka oca hrvatske književnosti Marka Marulića.
Treća pjesmarica pod nazivom Knjige Gospe Jelene Mikuličijke iz 1676. godine čuva se u benediktinskom samostanu Sv. Andrije. Radi se o jednom od najstarijih pučkih prikazanja. Muškarac koji čita prolog – početne stihove Gospina Plača, poziva na sudjelovanje u tuzi Majke Isusove koja u tom trenutku nije samo Gospa već i Majka koja gubi svoga Sina. Ti intimni trenuci ostavili su trag na Rabljane do današnjih dana, a današnje procesije zapravo su posljedica takvih pučkih prikazanja. – istaknula je dr sc Potočnjak.
Da bi se moglo doživjeti nekadašnje prikazanje Gospina Plača, za ovu je priliku izrađena i audio snimka u izvedbi klapskog pjevača Mira Tomljanovića, uz pratnju zbora časnih sestara benediktinki, u produkciji video studia Piloto i uz tehničku podršku Hrvoja Hodaka.
Nakon prezentacije audio snimke, dr. sc. Potočnjak je u nastavku govorila o povijesti nastanka pobožnosti Sv. Ružarija vezanu uz bitku kod malog grčkog gradića Lepanta između pomorskih snaga kršćanske Svete lige i Osmanlijskog carstva. U toj slavnoj i značajnoj bitci za istočno Sredozemlje, koja je znatno oslabila tursku najezdu, sudjelovali su i rapski pomorci.
Bitka je počela točno u podne 7. listopada 1571. godine, a kako je tadašnji papa Pio V., dominikanac, nekoliko godina prije izdao bulu u kojoj potiče moljenje pobožnosti Svetog Ružarija, pobjeda se pripisuje zagovoru Bogorodice. Nakon toga, pobožnost Svetog Ružarija doživljava ekspanziju po čitavoj kršćanskoj Europi.
Druga rapska pjesmarica iz 1563. koju je pronašao Vinko Premuda iste godine kada i Žića svetih otaca u samostanu sv. Antuna, sadrži također cjeloviti Gospin plač te još 12 pjesničkih i proznih sastavaka, a nekoliko pjesama u njoj zapisanih Marulićevi su stavci. (Dr. Sc. Saša Potočnjak)
Dr. sc. Saša Potočnjak je u nastavku iznijela povijesne podatke koji svjedoče izrazito jaku i ukorijenjenu tradiciju Gospe od Ružarija na Rabu koju su do pedesetih godina prošlog stoljeća pronosile rapskoj javnosti slabo poznate bratovštine Sv. Ružarija osnovane početkom 17. st u benediktinskom samostanu. O njihovom osnutku svjedoče povelje – jedini spašeni originali, nakon velikog požara u samostanu sredinom 17. st.
Značajno je da je u čast Gospe od Ružarija zapisan, a vjerojatno i izvođen Gospin plač i to na hrvatskome jeziku. Dr. sc. Potočnjak je navela još niz arhivskih dokumenata koji svjedoče da se rapski benediktinski samostan za plemkinje, iako je Rab tada bio trojezičan (latinski, talijanski i hrvatski) u službenoj komunikaciji rado služio hrvatskim jezikom.
Iz sačuvanog prijepisa Bratovštinskog obrednika iz 1878. godine po don Šimunu Valkoviću, župniku Banjola i kapelanu u crkvi Sv. Andrije, dr sc Potočnjak je zaključujući predavanje navela imena nekolicine osoba s popisa bratovštine između kojih su nazočni mogli prepoznati nečije prabake, pradjedove, a možda i roditelje.
Nakon predavanja, ponuđeni su na razgledavanje eksponati koji se čuvaju u arhivu benediktinskog samostana, a sestre su i ovom prilikom sve počastile svojim delicijama.
Brankica Pahljina
