Dokumenti o kojima se govorilo dio su arhiva Hrvatskog memorijalno–dokumentacijskog centra Domovinskog rata, kojem je primarna zadaća prikupljanje građe iz Domovinskog rata te omogućavanje njene dostupnosti. Ujedno, jedna od zadaća Centra je i interpretacija onoga što je u sadržaju te građe pa je tako u deset godina postojanja Centar izdao preko 70 različitih izdanja. Neka od njih, poput “Republika Hrvatska i Domovinski rat”, “Atentat na Hrvatsku” i “Dokumenti RSK, tijek operacija Bljesak i Oluja” bila su predstavljena i na ovoj rapskoj tribini.

Večernjoj tribini u prijepodnevnim satima prethodilo je poučno predavanje doc. dr. sc. Ante Nazora, u posve ispunjenom prostoru BIC-a OŠ Ivana Rabljanina Rab, namijenjeno učenicima osmih razreda osnovne i svih razreda srednje škole. I pred učenicima, baš kao i kasnije na Tribini u Velikoj vijećnice Grada Raba, doc. dr. sc. Ante Nazor, odlično je obavio posao predavača i moderatora Tribine.

Na početku Tribine prisutne je u vijećnici, u najvećem broju rapske branitelje, goste predavače, predsjednika Gradskog vijeća Željka Perana, rapskog župnika, mons. Mladena Mrakovčića, u ime koordinacije Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Grada Raba pozdravio Duško Matušan – Čobi, te u ime službeno odsutnog rapskog gradonačelnika Nikole Grgurića, njegov zamjenik Denis Deželjin, koji je predavačima zahvalio na dolasku i ekspertnom predstavljanju znanstveno utemeljene, prave istine o Domovinskom ratu, jer nažalost, još uvijek svjedočimo iskrivljavanju i falsificiranju naše ne tako davne prošlosti u nastojanju da se oslabe temelji suvremene hrvatske države.

Dokumentirana istina o Domovinskom ratu

Već prve, uvodne riječi dr. Nazora, pokazale su pravi cilj ove Tribine – pokazati i dokumentirano dokazati pravu istinu o Domovinskom, a ne kako neki, čak i s nivoa međunarodne zajednice, pokušavaju to nazivati građanskim ratom.

– U proteklih 12 godina, dodao je, naš je Centar izdao čak 73 izdanja (knjige) koja s raznih strana obrađuju Domovinski rat. Posebno vrijednim izdanjima, po njegovim riječima, smatraju se knjige koje navode pod brojem 17 i 18 o kojima je nakon dr. Nazora, opširnije govorio njihov autor, prof. Mate Rupić.

Specifičnost ovih knjiga, iznijeli su obojica, jest to što one obrađuju samo vrijeme od tri mjeseca – od „Bljeska“ do „Oluje“. naime, zahvaljujući brojnim dokumentima koji su zaplijenjeni za vrijeme akcija Bljesak i Oluja. Centar je u posjedu gradiva koje jasno govori o tome što su bili ciljevi rata i na koji način su se ti ciljevi trebali realizirati. Tako, navedeni dokumenti govore da je do cilja „svi Srbi u jednoj državi“ trebalo doći ili kroz jedinstvenu centraliziranu državu u kojoj prevlast ima najbrojniji narod ili će oni, svojom varijantom, ostvariti granice od Virovitice preko Pakraca i Ogulina prema Karlobagu.

Centar nadalje u svojim izdanjima po prvi puta objavljuje i originalnu dokumentaciju agresorske srpske vojske, odnosno JNA. Mnogi će tako zahvaljujući ovim knjigama, čuti primjerice za neprijateljsku operaciju „Pauk“, koja se vezuje uz napade Srba i JNA na grad Bihać. U ovim izdanjima nalazi se i pismo gradonačelnika Bihaća upućeno nekoliko dana prije „Oluje“ hrvatskom vodstvu u kojem gradonačelnik svoju vjeru u sretan završetak gradi na vjeri u 5. bataljon vojske RBiH i u prijateljski hrvatski narod.

U ovim se izdanjima raspoznaje laž i kukavičluk tzv. kapetana Dragana, koji se na početku suđenja za ratni zločin u Splitu „rasplakao“ nad sudbinom ondašnje Jugoslavije, da bi se u njegovim ratnim izvješćima koje je tih ratnih godina upućivao iz Knina u Beograd bjelodano vidjelo kako se bori za veliku Srbiju.

Zahvaljujući upravo originalnoj srpskoj dokumentaciji u knjigama 17 i 18 dokazano je da u „Oluji“ nije bilo prekomjernog granatiranja Knina.

O mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja, čije pripojenje Hrvatskoj nije riješeno „Bljeskom“, odnosno „Olujom“, vrlo zanimljivo je govorila mlada znanstvenica dr. sc. Ana Holjevac Tuković, inače i autorica knjige “Proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja”.

Objasnila je da se i taj teritorij Hrvatske mogao „Olujom“ prisajediniti, međutim, prvi Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman želio je i uspio izbjeći daljnje moguće velike ljudske žrtve procesom mirne reintegracije. Hrvatska je, međutim, morala učiniti određene ustupke često i pod teško razumljivim pritiscima međunarodne zajednice. Tako stoji podatak da je Hrvatska za taj proces morala izdvojiti iznos od čak 1,7 milijardi dolara, da je morala donijeti Zakon o oprostu, itd.

Međutim objasnili su predavači na Tribini, da nije bilo vojnih pobjeda u „Bljesku“ i „Oluji“ ne bi Srbi nikada pristali na mirnu reintegraciju.

Bilo je na ovoj Tribini riječi i o problemu dvojezičnosti, naročito kada je Vukovar u pitanju, pri čemu mnogi zaboravljaju da su Srbi 1992. krenuli na kompletno preimenovanje ulica u Vukovaru, pa je tako ulica Stjepana Radića preimenovana u ime njegova ubojice Puniše Račića.

Ne treba posebno naglašavati da je svaki od predavača nakon svojih izlaganja dobio burni aplauz prisutnih u vijećnici.