{gallery}Medugorje 2017{/gallery}

Iskrena molitva na ovakvom mjestu ima čudesnu snagu ozdravljenja duše jer dok u tišini, sabranosti i miru, daleko od gužve, glasova u sebi i oko sebe koje nam neminovno donosi svakodnevni život, molimo za sebe, svoje najmilije, roditelje, braću i sestre, prijatelje, postaje nam jasno kako su vjera, nada i ljubav vrijednosti koje pokreću čovjeka.

Međugorje. Među-gorje. Mjesto između dvije gore – govorila je naša najmlađa desetogodišnja hodočasnica dok je zajedno s 51 hodočasnikom putovala prema mjestu koji za vjernike ima posebnu vrijednost i važnost, pokušavajući sebi predočiti sliku malog gradića na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Mjesto kao i svako drugo, s ogromnom crkvom u središtu, mjesnom infrastrukturom, brojnim malim hotelima i trgovinama suvenira, ni po čemu ne bi zaokupilo pažnju putnika. Međutim, brojni putnici koji su za svoju destinaciju odabrali Međugorje, Svetište Kraljice Mira, došli su s nakanom da u molitvi i Svetoj euharistiji slave Boga.

Olakšanje, suze, radost, ispunjenje

Iskrena molitva na ovakvom mjestu ima čudesnu snagu ozdravljenja duše jer dok u tišini, sabranosti i miru, daleko od gužve, glasova u sebi i oko sebe koje nam neminovno donosi svakodnevni život, molimo za sebe, svoje najmilije, roditelje, braću i sestre, prijatelje, postaje nam jasno kako su vjera, nada i ljubav vrijednosti koje pokreću čovjeka. Stoga, nebitno je bilo kojim smo redosljedom započeli svoje hodočašće. Neki su iste večeri u molitvi i sabranosti krenuli na Brdo Ukazanja, mjesto prvih Gospinih ukazanja do čijeg Kipa Gospe Međugorske vodi nekoliko stotina metara strma staza duž koje su postavljeni brončani reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice.

Drugi su u pomirenju s Bogom i u slavlju Svete euharistije pohodili Župnu Crkvu sv. Jakova koji je ujedno zaštitnik hodočasnika i Međugorja. Susret sa stotinama ljudi iz svih krajeva svijeta ujedinjenih u zajedničkom misnom slavlju i molitvi čini ovu crkvu mjestom koje motivira ljude na istinske promjene u srcu. Uz samu crkvu uređen je i Vanjski oltar s 5 000 sjedećih mjesta te prekrasno uređenim perivojem i molitvenim prostorom oko Kipa Uskrslog Spasitelja za osobnu i skupnu molitvu onih koji ne mogu na Brdo Križevac.

Do križa na Brdu Križevac, koje se smjestilo iznad Međugorja na 520 m nadmorske visine, trebalo je prohodati dobrih sat vremena strme staze (i toliko natrag). No, za mnoge hodočasnike ovo je prilika za susret s Isusom u njegovoj Muci i otkriće ljubavi. Uz stazu su postavljene postaje s drvenim križevima i brončanim reljefima uz koje se moli Križni put. Divno je bilo suresti hodočasnike koji penjući se na Brdo Križevac, bosi ili obuveni, brzim korakom ili hromljući, držeći se za ruke ili sami, nose svoje „križeve“ i pjevajući, izgovarajući glasno ili u potpunoj tišini molitve ne odustaju u svojoj nakani. Oče naš Zdravo Marijo Slava Ocu A onda pri susretu s Križem – olakšanje, suze, radost, ispunjenje. Osoban je to i poseban osjećaj koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Kako bismo upotpunili svoje putovanje, drugog dana posjetili smo i prekrasan bosanski gradić Mostar, koji uz poznati Stari most preko rijeke Neretve, fascinira suživotom triju kultura i religija na istom prostoru (katoličkom, pravoslavnom i muslimanskom). Neki od nas popeli su se na zvonik franjevačke crkve sv. Petra i Pavla, visok 107 m, s kojega se pruža prekrasan panoramski pogled na Mostar i okolicu.

Na hodočašće i iduće godine

U odličnom društvu uz organizatore ovog hodočašća Duška Matušana Čobija i Marina Poldana, ovo putovanje proteklo je u ugodnoj atmosferi i zajedničkom druženju. Predsjednik UVDR Rab Duško Matušan Čobi, kazao nam je kako je Međugorje u stvarnom smislu riječi sveto mjesto i dodao:

– Ovo hodočašće organiziram već 5 godina. Oni koji su prije 5 godina po prvi puta hodočastili u Međugorje nastavili su ići svake iduće godine. Ma što ljudi pričali, ipak Međugorje na poseban način dotakne svakog hodočasnika, bilo kroz mise i molitve za ozdravljenje duše i tijela, bilo kroz propovjedi fratara, euharistijsko klanjanje pred Presvetim, kroz ispovijedi, molitve krunice, ili tijekom uspona na Brdo Ukazanja, Križevac. Čuo sam dosta svjedočanstva od pojedinih hodočasnika koji su mi se povjerili. Jedna mi je hodočasnica, koja je bila prvi puta u Međugorju, rekla da nešto ljepše nije u životu doživjela. Kad hodočašće završi i kada razdragani krenemo prema Rabu, gotovi svi izraze želju da u Međugorje zajedno otputujemo i slijedeće godine.

Ipak, zbog bure morali smo ovogodišnje hodočašće skratiti za jedan dan. Bogatiji za još jedno životno iskustvo i susret s Bogom u molitvi vratili smo se svom Rabu. Jesmo li pronašli u svom srcu mjesta za duhovni rast i pomirenje s Bogom? Može li molitva postati svakodnevna duhovna hrana poput vode i hrane? S nadom i vjerom u Božju ljubav – svakako može!

• Napisala: Gordana Ćuk Ribarić