Home Vijesti Bijeg u oazu duhovnosti – Duhovna obnova u Banjolu

Bijeg u oazu duhovnosti – Duhovna obnova u Banjolu

0
Bijeg u oazu duhovnosti – Duhovna obnova u Banjolu

Foto: Piše: Ružica Kaštelan

 

Fra Ivo Pavić, stasom ogroman, glasom koji je teško nadglasati, svojom odlučnošću pogleda, i jednostavnošću počeo je svoj program, za koji bi mogli reći: “Pa to smo čuli, već pročitali…“ Pustio nas je tako misliti, kao – ništa novo – , ali nešto je imao u svojim očima i kao da se obraćao svakome ponaosob, svatko tko je došao, iz znatiželje ili iz želje čuti nešto novo, kao da je njemu govorio, potaknuvši u svakom radoznalost za daljnju pažnju na slušanje. Jer u mnoštvu poziva koji nam život upućuje postoji jedan jedinstveni Božji poziv. On nalazi svoj najpotpuniji i najblistaviji oblik u otajstvu Krista. Ako ga čovjek primijeti i na njega odgovori, nalazi povlašten put ostvarenja svoje ljudskosti te otkriva istinsku sreću. Ti nam pozivi mogu doći po događajima, po primjerima ljudi koji su nas dirnuli, po željama koje imamo u našim srcima, po poticajima koji dolaze od neke bliske osobe, po Svetome pismu i na mnoge druge načine.

Rab danas oglas

 

Često nam je tijesno u okolnostima u kojima živimo, u obitelji, u okruženju, ali pravi je problem možda negdje drugdje: zapravo nam je tijesno u našim srcima i to je uzrok naše neslobode. Kada bismo više ljubili, ljubav bi našem životu dala beskrajne dimenzije i ne bismo se više osjećali skučeno. 

Uz pjesme grupe Emanuel, Jonatana, Katje Rajić i mladih Banjola, nije se nitko obazirao na vrućinu, bio je to bijeg u oazu duhovnosti. Jer mi vrlo rijetko nastanjujemo riječi koje izgovaramo. One su katkada površne, čak i lažljive. Kada nekome kažem: “Volim te“, mogu stanovati u toj riječi, mogu joj dati svu težinu svoje slobode, angažmana i vjernosti, no ta ista riječ može biti i laž, i zapravo značiti: „Prohtjelo mi se iskoristiti te na trenutak“. A čini se kako je bitno da svatko otkrije kako čak i u najnepovoljnijim izvanjskim okolnostima raspolaže unutarnjim prostorom slobode koju mu nitko ne može oduzeti jer joj je izvor i jamac sam Bog. Ako to ne otkrijemo, možda će nam život uvijek biti skučen. Ako naprotiv znalački razvijemo taj unutarnji prostor slobode, nema sumnje da ćemo zbog mnogih stvari trpjeti, ali nas teško što uistinu može obeshrabriti. 

 

Često nam je tijesno u okolnostima u kojima živimo, u obitelji, u okruženju, ali pravi je problem možda negdje drugdje: zapravo nam je tijesno u našim srcima i to je uzrok naše neslobode. Kada bismo više ljubili, ljubav bi našem životu dala beskrajne dimenzije i ne bismo se više osjećali skučeno. 

 

Govoreći jednostavnim, životnim rječnikom, pjesmom koju su pjevali zborovi, a svi ostali se pridružujući, u crkvi i oni izvan nje, a koji nisu stali pa su vani slušali i pjevali, svaki je našao nešto za sebe u propovjednikovim riječima. Ostali župnici cijelog otoka bili su u pomoći pri sakramentu pomirenja, ispovijedi, kako bi svi oni koji su željeli zaokružiti doživljaj duhovne obnove bili u potpunosti zadovoljni, te na kraju osjetili Duha radosti. 

 

Događaji na otoku ovoga ljeta: koncerti, razna muziciranja, igraonice, radionice ….. su situacije koje je lako prihvatiti jer nam čine život ugodnim, i zato je ova duhovna obnova bila potrebna za osvježenje misli, za nadogradnju u oazi duhovnosti. A problem nastaje kada naiđemo na nešto što nam se ne sviđa, što nam proturječi…. Kako bismo postali doista slobodni, često moramo „izabrati“ ono što nismo htjeli ni pod koju cijenu. To je paradoksalan zakon: Ne možemo postati doista slobodni ako ne prihvatimo činjenicu da nismo uvijek slobodni!

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime