ROMAN KAO PUTOKAZ DJECI KROZ DEFORMACIJE DANAŠNJEG DRUŠTVA
”Borna na Rabu” progovara o mobbingu u školi, današnjim deformacijama društva, asocijalnosti, učestalom depresijom i anksioznošću kod djece te donosi komparaciju s izgubljenim vremenom njihovih roditelja ili baka i djedova kad su vrijednosti bile drugačije, kad su prijateljstvo, riječ i druženje imali značenje i kad su igre bile stvarne, a ne virtualne. Roman nudi tu vertikalnu dimenziju koja ozdravlja ali i pomaže djeci da se pravilno postave i nose s izazovima današnjeg školovanja prepunog natjecanja i netolerancije te uči zajedništvu.

Krešimir Butković, a za Rabljane ”naš Krešo” vrlo je brzo stjecao poznanstva i prijatelje na Rabu. Do svojeg stradavanja (skoka u more u Senju) svako je ljeto bivao ovdje po tri mjeseca s djedom i bakom kupajući se i uživajući sretno djetinjstvo sa svojim bratom blizancem Tomislavom, bratom Deanom, sestričnom Zrinkom i mnoštvom prijatelja kako u Grpama tako i na Kaštelu. Sve do trenutka kad je došlo do promjene u društvu, ali i promjena u njegovom dotadašnjem životu skokom na glavu kada ostaje osoba s invaliditetom, trajni tetraplegičar. Otad se promijenilo puno toga, mediji su ga često predstavljali kao aktivistu za prava Osoba s invaliditetom, no mi ga, ovoga puta, predstavljamo kao rapsko-zagrebačkog književnika.

 

Možeš li nam za početak predstaviti svoj književni opus?

– Dakle, iza sebe imam sedam knjiga, od kojih su dvije zbirke pjesama, a pet su romani. Jedna zbirka ”Krug dana” poezijski je bestseler jer je u potpunosti rasprodana cijela naklada. Isto se dogodilo i s autobiografskim romanom Fifty-Fifty (čeka se drugo izdanje op.a), te s Borninim vremeplovom.

 

Možemo reći da si onda uspješan književnik?

– Zapravo, uspjeh je relativan. Hrvatska je mala zemlja u kojoj male naklade postaju bestseleri. Sretan sam što postoji određeni krug čitatelja koji me razumiju, prihvaćaju i ne gledaju na moj autorski rad kroz prizmu mojeg invaliditeta, niti bih ikada lovio na taj aspekt sućutnosti.

 

Krešimir Butković u društvu nizozemskog humanitarca Dicka Spijkermana, vlasnika DeltaS Appartmana za odmor osoba s invaliditetom u Banjolu na Rabu

 

No, zato si rapsko-zagrebački književnik?

– Bilo bi pošteno reći da sam rapski, jer Rab mi je dao mogućnost da se ukoričim i potvrdim svoj književni identitet. Moj prijatelj iz djetinjstva s Raba ukoričio je moju prvu zbirku pjesama ‘‘Šetnja života” u ”Nakladi Uliks” iz Rijeke. Riskirao je puno jer nitko ne želi tiskati poeziju. Tu je i Art studio Hagall s Raba koji je tiskao ”Krug dana”, a i još dva romana su tiskana u Rijeci.

 

Rab je ostavio poseban utisak na tebe i postao inspirativan?

– Od 2.000 pjesama koje sam napisao barem ih je 2/3 napisano na Rabu i o Rabu. Moja autobiografija je usko vezana za Rab jer sam većinu lijepih i sretnih trenutaka, ljubavi i mladenačkih ludorija iskusio ovdje.

 

Tvoj status rapskog književnika potvrđuje i Wikipedija.

– To je velika čast. Ne zbog Wikipedije već zbog toga što kad kliknete tamo na ”Rab” u popisu rapskih književnika, među svim tim imenima koje osobno poznajem i cijenim, pročitam i svoje. Nitko sretniji. Rab mi je dao puno; od tema do mogućnosti da se regionalno eksponiram. Tu mislim na prostor u kojemu egzistira više od 20 milijuna ljudi što popularizira i mene, ali i otok.

 

Na štekatu kao kod kuće

 

OSMIJEH
Osmijeh s kojim Butković danas reflektira vlastiti život, pokazuje nam najzornije svu silinu njegove unutarnje snage. Jer unatoč svijesti o krhkosti i ranjivosti kvadriplegičarske sutrašnijce u hrvatskom realitetu, unatoč proživljenim traumama, unutarnjim borbama s pogledima unatrag i stihovima kojima dnevno rastače svoje sabijene strepnje, njegov je prozni izričaj umiven vedrinom. Butković je, u inat vlastitoj kolebljivosti, odlučio vjerovati u Čovjeka pa gonjen tom vjerom grabi dalje, mijenjajući i sebe i ljude oko sebe, a spoznaja da smo “svi mi osobe s invaliditetom”, zapravo je ljekovita za sve koji će čitati njegov opus.

Spomenuo si teme. Uskoro izlazi i nastavak tvojeg bestselera za djecu ”Bornin vremeplov”? Razlog za nastanak te knjige je itekako osoban, potresan, emocionalan.

– Da. ”Bornin vremeplov” je nastao nekoliko mjeseci nakon iznenadne smrti mojega brata blizanca. Tomislavov  sin, Borna, jedan dan je došao na ručak k nama. Imao je deset godina i uzbuđenu uzviknuo: ”Ja ću puno učiti i napravit ću vremeplov s kojim ću se vratiti u vrijeme dok je tata živ da bih ga još jednom zagrlio!” Naravno, sve nas je potresla ta njegova želja no tad mi je sinula ideja i rekao sam mu da ću ga ja, dok jednom sam ne napravi taj vremeplov, vratiti u prošlost romanom. I eto, roman je napisan u mjesec i pol dana i postao je bestselerom u kojem se opisuje djetinjstvo Borninog oca, avanture i život osamdesetih godina prošlog stoljeća.

 

I tad je uslijedila odluka za nastavkom?

– Ha, da, i opet je Rab ”krivac” za to. Naime, na promociji ”Borne” u OŠ Ivana Rabljanina na Rabu, moji mali prijatelji su me oduševljeno pitali hoće li biti nastavka? Tad uopće nisam razmišljao o nastavku, no njihovi pogledi i želja u očima nagnali su me da im obećam nastavak. ” – O čemu će biti?” – upitali su me uglas. Zamislio sam se i sinulo mi je: ” – O Rabu!” – odgovorih. ” – Rabu.” – ponoviše razočarano. ” – Pa što se događa na Rabu?” – nastavili su s propitivanjem. ”- Vidjet ćete!” – ostavio sam ih u znatiželji zbog koje me svako malo ispituju kad će nastavak.

 

Obiteljska atmosfera na Rab Jazz Festu – Krešimir Butković, Davor Hrvoj i Ante Gelo

 

Dakle, ”Borna” putuje vremeplovom na Rab?

– Evo, samo što nije. U trenutku dok mi razgovaramo prelama se knjiga, ubacuju predivne ilustracije Melanija Krklec i sprema se za tisak još jedna avantura vezana uz stvarne i izmišljene likove ali i situacije na Rabu sredinom osamdesetih.

 

Dakle, roman je avanturistički, odvija se na Rabu, hoće li onda i biti jednako dobar kao i prvi?

– Oni koji su čitali rukopis, testna publika te recenzenti, urednici, nakladnici, tvrde da je još bolji od prvog. Sama činjenica da Tajana Obradović iz Funditusa nije htjela objaviti ni jednu knjigu više do 2020., a da se odlučila na tiskanje ”Borne na Rabu” govori puno u prilog knjizi te avanturističkom potencijalu otoka.

 

Ovitak Borne na Rabu – ilustracija Melanije Krklec

 

Knjiga s porukom

Uz književnost i novinarstvo ti si i logoterapeut. ”Borna na Rabu” zasigurno nije tek priča za djecu. Vjerujem da ima i skrivenu poruku.

– Dobro si to zaključio. ”Borna na Rabu” progovara o mobbingu u školi, današnjim deformacijama društva, asocijalnosti, učestalom depresijom i anksioznošću kod djece te donosi komparaciju s izgubljenim vremenom njihovih roditelja ili baka i djedova kad su vrijednosti bile drugačije, kad su prijateljstvo, riječ i druženje imali značenje i kad su igre bile stvarne, a ne virtualne. Roman nudi tu vertikalnu dimenziju koja ozdravlja ali i pomaže djeci da se pravilno postave i nose s izazovima današnjeg školovanja prepunog natjecanja i netolerancije te uči zajedništvu.

 

UPRIZORENJE VREMEPLOVA
Ekskluzivna vijest? – Spisateljica, novinarka i dramaturginja Nina Skorup, koja je ujedno i moja velika sugovornica i draga prijateljica, priprema dramsku adaptaciju Borninog vremeplova. Jedno od vrlo znanih dječjih zagrebačkih kazališta ugostit će Vremeplov, prepoznat kroz osobu koja rukovodi tom uspješnom kućom za djecu. Veseli me što taj projekt već živi u svojoj pripremi jer su mnogi mladi čitatelji upravo tražili uprizorenje Bornine priče.

 

A ”Pukovnikova ljubav”?

– Roman koji trebam preurediti, doraditi i koji bi mogao postati akcijski vodič za ljepote otoka Raba. Još ako Turistička zajednica Raba ili Grad Rab pronađu interes u tome, možda se time omogući i njegovo tiskanje.

 

Planovi? Hoće li ”Borna” imati nastavak?

– U ovom trenutku želja mi je preurediti ‘‘Pukovnikovu ljubav”. Logoterapeutski roman ”Srebrne ruke” napola je gotov, a u glavi mi je već složen treći nastavak ”Borne” koji ima radni naslov ”Borna svemirac”.

 

Kad možemo očekivati promociju ”Borne na Rabu”?

– I sam znaš da mi je Rab na prvom mjestu i da promocija svake moje knjige najprije prođe rapski skener. S ravnateljicom OŠ Ivana Rabljanina – Rab, Anamari Šarin, te s voditeljicom knjižnice grada Raba Lidijom Domijan Šipovac već sam dogovorio promociju u listopadu u Mjesecu hrvatske knjige. Veselim se i nadam se da će knjiga biti vrijedna kako rapskoj tako i drugoj djeci koja će iz nje izvući ono najbolje iz nje.

 

Koliko dugo si ju pisao?

– Nećeš vjerovati! Točno 21 dan. Samo je teklo iz mene i nizale su se avanture koje sam proživljavao kao klinac. Trebalo je samo pravilno kompilirati sve u dobru avanturističku priču. Vjerujem da je kompiliranje uspješnije i jedinstveno za razliku od nekih kompilacija političara.

 

Krešo i Slavko Rako – puno više od prijateljstva

 

POMIRIO SE S MOREM PA POKRENUO MARATON
Stradavši u svojoj 17 godini nakon neopreznog skoka u kamenitu plićinu namreškanog senjskog mora, Krešo se dugo borio sa strahovima od plavetnila koje mu je odredilo daljnji tijek života. Tek u ljeto 2010. godine, dakle punih 19 godina nakon stradavanja, Krešo se na Rabu pomirio s morem, preplivavši, uz pratnju svojeg velikog prijatelja Slavka Rake, Barbatski kanal upravo na dionici budućeg maratona “Srcem protiv barijera”. S obzirom da je maraton humanitarnog karaktera i ove će se godine prikupljati novčana sredstva kako bi se prisutne zapreke što lakše savladale.

No osim književnosti, tvoj talent se očituje u mnogim sferama, među inima i maratonom za OSI, novinarstvo, književne i likovne recenzije?

– Jest, 25.8. u 9 ujutro plivamo maraton za osobe s invaliditetom od cca 2km na Rabu, od Vodenče do Dolina i nazad. Maraton je humanitarnog karaktera čiji novac ulažemo u savladavanje arhitektonskih barijera, uostalom, maraton se zove ”Srcem protiv barijera” i svi su pozvani plivati jer u moru smo svi isti, jednakih mogućnosti da ”zapinimo more”. Glede novinarstva, pišem već tridesetak godina kolumne i priloge. Počeo u Hrvatskom književnom listu za ozbiljno, a sad pišem za Seebiz.eu portal i RabDanas portal. Književnim radom bavim se od 18., književnim i likovnim recenzijama zadnjih dvadeset godina, a uspješan sam i kao tekstopisac; prošle godine je grupa Markiz – Andrej Babić, uglazbio moj tekst ”Danas se budim” koja je kroz ljeto bila u top5 pjesama nacionalne liste radijskih postaja. Ove godine, Predrag Martinjak – Peggy dao mi je priliku da na njegovu glazbu napišem tekst. Eto, spot je vani. Osvježavajući ljetni hit Rockatansky benda iz Zadra. Pjesma se zove ”Modro”, a spoj je boja, mora, ljubavi i ljepote življenja. Pozitiva u logoterapijskom duhu.

 

 

 

Još nešto o maratonu. To je veliki događaj za otok?

– Uz Rabsku fjeru i Jazz festival na Rabu, teško je imati veliki ili veći događaj, no ovo je maraton uz koji je stao cijeli otok. To je prava fešta i sinergija u ljubavi. Maraton će svojim sudjelovanjem u organizaciji podržati Udruga invalida kvarnerskih otoka iz Punta, Udruga za promicanje kulture življenja – Komin Barbat,Turistička zajednica Grada Raba, Grad Rab, te gradonačelnik Nikola Grgurić.

 

Očekuje se brojno sudjelovanje osoba s i bez invaliditeta, a valja izdvojiti: udruge osoba s invaliditetom iz Velenja (Slovenija), Zagreba, Bjelovara, Zadra, Rijeke, Srpskog paraolimpijskog komiteta, Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog plivačkog saveza osoba s invaliditetom, brojni sportaši, uvaženi gosti, Rabljanke i Rabljani i njihovi prijatelji.