Home Vijesti Ovu ljepotu mora, jednakosti u kretanju i mogućnostima želimo i u stvarnom životu

Ovu ljepotu mora, jednakosti u kretanju i mogućnostima želimo i u stvarnom životu

0
Ovu ljepotu mora, jednakosti u kretanju i mogućnostima želimo i u stvarnom životu

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

  •  Piše: Krešimir Butković

Plivački maraton za OSI na Rabu treba i mora ostati upečatljiva i snažna konstantna poruka kojom se dotiču i one najviše, uvelike emocionalno hladne instance koje odlučuju o našim sudbinama

Eto, i ovaj 8. maraton nije mogao proći bez nevere i utrke s lošim vremenom. Gledam te stotine i stotine ljudi koji su nam došli dati podršku. Gledam ponosne majke djece s invaliditetom, moje suplivače kako uzdignute glave ulaze u more ne srameći se svojih deformiteta, ”manjkavosti”, krhkosti. I naravno, ovaj maraton nema natjecateljsku formu. On je promicateljski. U moru smo svi jednaki. Tu ljepotu mora, jednakosti u kretanju i mogućnostima želimo i u stvarnom životu.

Rab danas oglas

 

Želimo svojim srcima razrušiti društvene barijere, otuđenje i skrenuti pozornost na sve ostale NAS koji čame u mraku, nemaju mogućnosti izlaska ili su zapeli i nestali u nekom od staračkih, neprilagođenih domova u kojima njihova mladost nestaje uz hropac odlazećih života. Da, ovaj maraton, zadnja subota u kolovozu, to je naš dan. Dan kada molimo i kumimo medije da navrate na plivanje, da nas snime, uzmu izjavu i prikažu nas kao pobjednike u teškim životnim okolnostima. Kad želimo na lijep, kulturan, športski način ukazati da postojimo i da nismo stavka na proračunu od koje se uzima i sustavno uskraćuje.

 

 

 Kažu, kako država skrbi o najosjetljivijem dijelu društva takva je njezina stvarna snaga i veličina. Procijenite sami kakva je Hrvatska u kojoj jedino državna televizija te lokalni portal i portali partneri poprate ovakav događaj u kojem se borimo za svoja prava.

Jest, život ljudi s invaliditetom je i više nego težak i zahtjevan, kako fizički tako i materijalno i stoga plivački maraton za OSI na Rabu treba i mora ostati upečatljiva i snažna konstantna poruka kojom se dotiču i one najviše, uvelike emocionalno hladne instance koje odlučuju o našim sudbinama.

 

Međunarodni plivački maraton za OSI na Rabu ima svoju svrhu i ispunit će se do kraja kad se pomaknu stvari u državi, kako našoj tako i u okolnim državama u regiji. Zato i jest ovako veliki odaziv, zato i jest važno naše plivanje kao snažna zapjenjena poruka kojom dižemo glas za ravnopravnost i dignitet življenja. Mlade majke, roditelji s puno brižnosti skrbe o svojoj djeci s invaliditetom. Sjećam se mojih roditelja, mladih i s puno entuzijazma, kada su se prije 28 godina borili za bolju skrb, specijalne domove koji jamče nesputan život za teške OSI, za bolju budućnost svog djeteta. Ništa se promijenilo nije.

 

 

Ovaj maraton, proizašao iz jednog mojeg samonadrastajućeg preplivavanja Barbatskog kanala uz pomoć Slavka Rake i sigurnosne pratnje Domagoja Gušteka u napuhanom brodiću, izrastao je u moćnu manifestaciju. Zato, ne zbog mene, ne mora to biti ”Krešin maraton”, već zbog svih ovih divnih ljudi čijoj snazi, odlučnosti i upornosti ste svjedočili, podržite ovaj maraton, medijski ga eksponirajte i širite svjesnost o problematici osoba s invaliditetom.

Imali smo rat. Tisuće i tisuće ljudi u kolicima no političare kojima uvelike svojim glasovima dajemo moć nismo promijenili. Kažu, kako država skrbi o najosjetljivijem dijelu društva takva je njezina stvarna snaga i veličina. Procijenite sami kakva je Hrvatska u kojoj jedino državna televizija te lokalni portal i portali partneri poprate ovakav događaj u kojem se borimo za svoja prava.

 

Izuzetno je važno da je uz ovaj maraton stao, osim Udruge invalida kvarnerskih otoka i Udruge Komin Barbat, i sam otok Rab, Rabljani i prijatelji Raba. Bez potpore Grada Raba, TZ Raba i gradonačelnika Nikole Grgurića naš glas bi utihnuo i nestao u valu žutih vijesti o skandalima, savršenim tijelima i snobovskim prenemaganjima preplanulih utjecajnih osoba koje živo boli briga za tamo neke ”invalide”.

 

Ovaj maraton, proizašao iz jednog mojeg samonadrastajućeg preplivavanja Barbatskog kanala uz pomoć Slavka Rake i sigurnosne pratnje Domagoja Gušteka u napuhanom brodiću, izrastao je u moćnu manifestaciju. Zato, ne zbog mene, ne mora to biti ”Krešin maraton”, već zbog svih ovih divnih ljudi čijoj snazi, odlučnosti i upornosti ste svjedočili, podržite ovaj maraton, medijski ga eksponirajte i širite svjesnost o problematici osoba s invaliditetom.

 

 

U svoje ime, mojih prijatelja koji su uz mene od samog početka te svih osoba s invaliditetom zahvaljujem vam svima na podršci, pomoći u organizaciji maratona, ljubavi koju nam dajete i oprostite što nikoga ne nabrajam, jer, u ovom maratonu baš kao i u životu, svi smo mi pobjednici, jednako važni i jednako potrebiti. Hvala vam!

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime