Foto: Foto: Hrvoje Hodak
Ovim gostovanjem prijatelja iz San Lea i San Marina, koji su na Rab stigli 2. svibnja promoviranom „Stazom Lea i Marina“, još je jednom potaknut intenzivniji dijalog gradova povezanih istom povijesnom matricom, točnije legendom o dvojici klesara, Marinu i Leu, koji su se 298. godine, bježeći iz tadašnje rimske provincije Dalmacije pred Diolklecijanovim progonom Kršćana, domogli zapadne obale Jadrana. Zaređeni od biskupa Riminija za đakone, širili su Kršćanstvo. I dok se sv. Marin kao pustinjak skrasio na brdu Monte Titano gdje je osnovao Republiku San Marino, sv. Leo je na obližnjem brdu Montefeltro osnovao istoimeni gradić koji danas nosi njegovo ime.
Mauro Guerra, gradonačelnik San Lea: “Zahvaljujući uspostavljenim polustoljetnim bratskim odnosima s Rabom, i iskustvu koje su naši prijatelji iz San Marina ljubazno podijelili s nama, posljednjih godina ostvarna je i čvršća povezanost između San Lea i Grada Raba. Općina San Leo prošle je godine u lipnju aktivno sudjelovala i na proslavi pedesete obljetnice bratimljenja između San Marina i Raba, a svaki naš boravak ovdje otkriva nove duboke slojeve povezanosti i, zahvaljujući informacijama dobivenima od prof. Miljenka Domijana, brojne reference na našu tradiciju i umjetnost.
Ovaj svibanjski susret rezultirao je i razgovorima o konkretnim načinima jačanja i poboljšanja prijateljstva kroz moguće povezivanje na projektima vezanima uz turizam. U tom smislu bilo je riječi i o europskom projektu “MADE IN-LAND – MAnagement and DEvelopment of INLANDs” koji okuplja deset partnera iz Hrvatske i Italije, i mogućim novim interakcijama San Lea i San Marina s Gradom Rabom.
Gradonačelnik Raba Nikola Grgurić srdačno je pozdravio sve drage goste, podsjetivši i ovoga puta kako je lani dostojno obilježeno 50 godina doista velikog prijateljstvu između „otoka i brda“, između Raba i San Marina. Riječ je o prijateljstvu kojeg su srcem i dušom međusobno gradili mali ljudi, obitelji iz San Marina i Raba, a koliko je to prijateljstvo snažno pokazalo se ponajviše u vrijeme Domovinskog rata, kada su ljudi poput Massima Mancinija, Itala Righija i dr. Nikše Šimetovića činili iznimne napore u nastojanju da dostave humanitarnu pomoć potrebitima, kako na Rabu, tako i na ratom zahvaćenim područjima Hrvatske.
Grad Rab će, kazao je Grgurić, svakako razmotriti sve opcije mogućih projektnih suradnji i sa San Leom i sa San Marinom, s naglaskom na one programe koji su usmjereni na turizam i povezivanje kopna s morem, a svim dragim gostima poželio je da se na Rabu osjećaju kao kod svoje kuće.
Upitan da nam ispriča nešto više o svetom Leu, koji je za razliku od svetog Marina, Rabljanima prilično nepoznat, prof. Miljenko Domijan nam je kazao:
– “Povijest je takva da su sveti Marin (San Marino) i sveti Leo (San Leo) ravnopravni. Dapače eklezialno gledajući u crkvenoj hijerarhiji sveti Leo je bio značajniji nego sveti Marin. Čak su ga držali biskupom, makar u to vrijeme na prostorima tadašnjeg Montefeltra još nema institucije biskupije. Ime Montefeltro (današnji San Leo) potječe od Mons Feretri što proizlazi od Jupitera Feretriusa (Jupitera Gromovnika), božanstva kojem je hram posvećen i koji je stajao na mjestu današnjeg San Lea. Na tom je mjestu sveti Leo zapravo podigao prvu bogomolju još za svojega života, a umro je 360. godine poslije Krista, dakle početkom druge polovine 4. stoljeća.
Vrlo je slikovita i značajna ta povijest. Tek od godine 1000-te Montefeltro dobiva ime po svecu San Leu kako se i danas zove. Tim područjem vladaju moćni grofovi Montefeltra pa čak i famozni Malatesta iz Riminija. Upravo ti Montefeltrani porijeklom iz San Lea kasnije postaju moćni vojvode Urbina, a kod famoznog Federica da Montefeltro, gradi i naš arhitekt iz Dalmacije Lucijan Laurana. Gledamo li urbanistički, ostatke u gradu, kulturnu baštinu, u San Leu je sve autentično. Mala župna crkva začeta je još u četvrtom stoljeću, dragocjena katedrala posvećena 1173., građena je lombardsko romaničkim stilom. Utvrda je više nego čudo, najveća i najznačajnija na teritoriju cijele italije današnje, kako kaže veliki talijanski estet i filozof Pietro Bembo iz 16. st..
Talijanski historiografi drže da je autor utvrde Francesco di Giorgio Martini, jedan Lauranov suradnik u Urbinu, međutim nema autentičnih dokumenata koji to potvrđuju niti za jednoga niti za drugoga. Profesor Mutnjaković, akademik koji se bavi Lauranom, na mojem je nedavnom predavanju u Zagrebu kazao kako misli da bi ta utvrda iz San Lea mogla biti djelo Lucijana Laurane, dakle jednog našeg čovjeka iz Vrane blizu Zadra.
Eto, moje je predavanje izazvalo reakciju, a daj Bože da se to i potvrdi, bilo bi to još jedno bogatstvo više i za talijansku i za hrvatsku kulturnu baštinu. Ja sam svoje predavanje naslovio: “San Leo, veliki odjek rapske baštine” i ono je počelo i završilo dijapozitivom grada Raba sa našim zvonicima, jer svega ovoga što danas možemo vidjeti u San Leu ne bi bilo da nije bilo prvotnoga, da nije bilo Raba. Tako da doista možemo biti ponosni.
Nadam se da ćemo moći to i turistički valorizirati, pa da jedan civilizirani kulturni turizam bude dopuna ovom turizmu kojeg imamo sada”, zaključio je Domijan.
Prijateljski susret završio je srdačnom razmjenom darova.
