Piše: Ivica Jureša

 

A gdje je ono Oman?!?

Oman se nalazi na Arapskom poluotoku, graniči sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Jemenom. Jedan je od rijetkih sultanata na svijetu. Qaboos bin Said al Said, aktualni je sultan Omana. Na vlast je došao 1970-ih godina nakon što je tron oduzeo svom ocu. I zemlja koja je do tada bila izolirana i zaostala, sa samo tri škole i jednom bolnicom, uz slabu ili nikakvu infrastrukturu, doživljava značajan napredak. Danas ćete primijetiti mnogobrojne škole i bolnice. Školovanje je besplatno, kroz stipendije ohrabruje se i studiranje u inozemstvu. Omancima s navršenih 30 godina država daje zemljište za gradnju kuće. Zdravstvo je također besplatno, plaće nisu oporezive…. Sultan će vas pratiti cijelo vrijeme posjeta Omanu, što kroz slike i fotografije na svim javim mjestima, što kroz oslikane murale, i na koncu: na svakoj je novčanici.

 

Još par detalja o Omanu: Glavni grad je Muscat. Površina Omana je nešto malo manja od 400.000 km². Prekrasni pejzaži: izmjenjuju se plaže, pustinja, planine preko 3000 metara u kojima je priroda izdubila prekrasne kanjone Glavni jezik je arapski.

Oman je muslimanska zemlja. Iako konzervativna, dovoljno tolerantna. Alkohol se ne konzumira i ne može se kupiti, no ipak iznimka su bolji hoteli i zračne luke (taj detalj smo doznali na povratku). Preživjeli smo na vodi i fantastičnim svježim sokovima.

 

Kad pričamo o sigurnosti, možda upravo radi strogih zakona, Oman je jedna od najsigurnijih država na svijetu i tako smo se i osjećali. Kriminala nema ili je neznatan. Ljudi su vrlo ljubazni i susretljivi, čak ni trgovci nisu nametljivi. Svakako se preporuča cjenkanje. Mi smo pogodili dobru cijenu za najam vozila, i to još od doma, putem WhatsApp-a. Obzirom na konfiguraciju tla preporučam najam 4×4 vozila (a i ako želite posjetiti Jabal Akhdar, bez 4×4 vozila neće vam biti odobren prolazak). Za dnevni najam Renault Duster 2.0 4×4 s automatskim mjenjačem platili smo 15 OMR, što je cca 34 EUR, sa Full Insurance! Cijena litre goriva je oko naših 3 kn. Prava divota kad pun spremnik goriva platiš oko 180 kn.

 

Smještaj smo riješili putem Airb’nb i Bookinga. Cijene vrlo korektne. Kad vas putuje troje i ne smeta vam smještaj u jednoj sobi, to dodatno smanjuje trošak. Zamisao nam je bila vidjeti i doživjeti Oman nabolje što se može u tjedan dana, a da opet nije prenaporno, uz previše vožnje. Planirane rute su do 200 km dnevno tako da smo bili ležerni. E da!, na povratku smo isplanirali leyover u Dohi dulji od 12 sati jer Qatar airways ima fantastičnu opciju smještaja u hotelima od 5 zvjezdica za cca. 25 EUR. Naravno da smo odabrali najviši hotel 😉

 

U Muscat smo došli navečer oko 23 h po lokalnom vremenu, dogovorili smo da nas iz odabranog, 15 min udaljenog, ureda rent-a-cara dočekaju na aerodromu s autom. Papirologija, potpisivanje ugovora, preuzimanje auta i odlazak u hotel, te noćenje.

 

Dan prvi: Muscat i vožnja do malog mjesta imena Tiwi. Putem obišli neke znamenitosti, između ostalog i Bimmah Sinkhole, gdje je moguće okupati se, no mi smo ipak odbrali kupanje u Arapskom moru, u neposrednoj blizini. Večera na obali, voda, sokići… (preporučamo Lime and mint juice)

 

Kupanje, ribolov, kornjače i svijetleći planktoni

Dan drugi: Izlet u Wadi Shab i kupanje u istom, zatim vožnja do Ras al Hadd. Smještaj u privatnoj kući na plaži, ili u pustinji?! (ipak je 10 min hoda do mora). Domaćin smještaja organizirao nam je odlazak brodicom u ribolov, i snorkalnje uz greben bogat ribama i kornjačama. Za večeru nam je pripremljena riba chatch of the day. Kad se spustio mrak, vođeni smo u obilazak plaže gdje kornjače polažu jaja (jedna nas je skoro zatrpala pijeskom 🙂 ). Tu smo konačno vidjeli mnogobrojne svijetleće planktone. Stvarno, ponavljam da nema alkohola! Svjetlili su i zrakom jer su bili nošeni vjetrom.

 

 

S asfalta u pustinju

Dan treći: odlazak u pustinju, Wahiba sands. Nezaboravno iskustvo putovanja do tamo. Iz nekog razloga Google maps nije htio voditi nas po brzoj cesti (doduše sa više kilometara (120 km), ali dolaskom kroz cca. 2 sata), već se odlučio za „prečicu“ od nekih 80 km, ali na koncu dobrih 5 sati vožnje. Takve se ceste kod nas zovu kozje staze i po njima normalni auti/vozači ne voze! Ovdje ne voze mnogi, ako voze to je jedva, samo sa 4×4 vozilima. Asfalta nema! Prolazak preko planinskog masiva, kanjon ili dva, rijetko selo, gužva u prometu/zastoji radi koza na „kozjim stazama“ Na pojedinim dionicama uzbrdice, a i nizbrdice!!! su preko 40 stupnjeva. Divota za Dustera. Ludo iskustvo, na kraju nam je bilo jasno da je i Google želio da to vidimo i doživimo.

 

 

Stižemo u pustinju, smještamo se u šator u beduinskom kampu (prilagođenom turistima: s tušem i WC-om uz svaki šator), zalazak sunca nad pješčanim dinama, roštilj za večeru, te slušanje priča pravog beduina pod zvjezdanim nebom, uz logorsku vatru.

 

 

Dan četvrti. Zora u pustinji. neprocjenjivo. Doručak. Još malo kuliranja i nova vožnja prema drugom najvećem gradu Omana: Nizwa. Tu smo predvidjeli dva noćenja, jer smo htjeli posjetiti dvije obližnje lokacije na preko 2000 m nm, uz ugodnije temperature. E da, zaboravih napomenuti da su nam temperature bile čisto ugodne, samo jedan dan je prešlo 47 stupnjeva :). Zvuči puno, ali bez vlage u zraku koja je uobičajena u našoj klimatskoj zoni, ovo je podnošljivo. I da!, kraj travanja već ne preporučaju za posjet Omanu jer postaje prevruće. Mi smo ipak imali sreće da su nepodnošljive vrućine kasnile.

Iz Nizwe smo se penjali (Dusterom) na Jabal Akhdar poznatom po uzgoju ruža. Imali smo sreću da smo tamo u vrijeme kad su u punom cvatu i opijaju mirisom. Večernji obilazak Nizwe i naravno nakon večere noćenje.

 

 

Dan peti: Jabel Shams gdje smo propješačili jednu od najljepših staza kroz kanjon kojeg s razlogom zovu Grand Canyon Omana. Opet malo Nizwe, koja džamija

 

 

Oproštajna večera u Muscatu

I tako smo došli do 6 dana i vožnje prema Muscatu uz povremena zaustavljana. Oman je zemlja koja jako puno uzgaja palminih datulja tako da palmi ima posvuda (gdje ima i vode). Za kraj zasluženo kupanje u moru, odlična večera u Muscatu i spavanje. Sutra se napušta Oman.

 

 

Sedmi dan: vraćamo auto, prebacuju nas na aerodrom, kupujemo skupe suvenire jer bili smo ih planirali kupovati u Nizwi, oko podne!!! kad se kreće na molitvu ili je prevruće da trgovine rade, a i ostalo nam OMR, koje treba potrošiti.

 

Letimo za Dohu. Znamo ljude koji znaju ljude, a oni znaju čovjeka iz Rijeke koji u Dohi trenira nogometaše pa smo imali i vrhunskog vodiča (skoro lokalca) koji nam je pokazao najbolje od Dohe i veliko mu hvala na tome. Još se sjećam okusa onih janjećih kotleta,…

Uslijedilo je zasluženo pivo (nakon 7 dana) u boljem hotelu, noćenje u još boljem, a u kojem je teško bilo spavati gledajući sva ona svijetla grada. S prvim zrakama sunca napustili smo hotel i krenuli doma.  Vrijedilo je!