Home Vijesti Monaško posvećenje u benediktinskom samostanu u Rabu | Moj mir – moja tama postala je svjetlost

Monaško posvećenje u benediktinskom samostanu u Rabu | Moj mir – moja tama postala je svjetlost

0
Monaško posvećenje u benediktinskom samostanu u Rabu | Moj mir – moja tama postala je svjetlost

Foto: Napisala: Ružica Kaštelan | Foto: Sanjin Badurina Piloto

Živjeti u gradu gdje znaš da svaki čas, svaki trenutak netko moli, netko nas zagovara pred Gospodinom, to je velika milost. I zato smo zahvalni za korak sestre Marije Gertrude, i sestrama u rapskom samostanu koje su pripomogle rastu ovog zvanja, omogućile da se rascvjeta, da dođe do svoje punine“ – (biskup mons. Ivica Petanjak)

 

Rab danas oglas

Pa je monaško posvećenje bila radosna vijest za čitavi otok Rab. Sestra Marija Gertruda (Jagoda) Sirovica, odlučila je svoje srce, dušu, uz rečenicu: “Jedno srce i jedna duša”, predati Bogu na raspolaganje do kraja svog života. A euharistijsko slavlje s obredom monaškog posvećenja u samostanskoj crkvi sv. Andrije, ap. u Rabu, 16. travnja, predvodio je biskup mons. Ivica Petanjak, uz koncelebraciju otočkih svećenika.

 

U pjesmi predanja s. Marije Gertrude: „Primi me Gospodine po riječi svojoj i živjet ću, i nemoj da se u svojoj nadi postidim“, njezin zvonki glas odjekivao je u svim srcima i dušama prisutnih. Trenuci stopljeni u ljubavi, trenuci vremena i vječnosti uključeni jedno u drugo i stajali su tako u intimnoj relaciji kao stvorenje sa svojim Stvoriteljem. S. Marija Gertruda je znala da ju je Bog „našao“ i preostalo joj je jedino dopustiti da ta spoznaja prožme njene različite stupnjeve svijesti i uživala je u tim trenucima prepuštajući se, te je njeno lice odisalo radošću, smirenošću, predanjem jer je bila Bogom zahvaćena.

 

Sestra Marija Gertruda ( Jagoda ) Sirovica, osb, rođena je u Šibeniku 23. svibnja l972. godine, gdje je i završila osnovnu, te srednju medicinsku i glazbenu školu, A studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava l996.g. Nakon rada na zamjenama, zapošljava se u dječjem vrtiću: „Šumska jagoda“ gdje je radila kao psihologinja 13 godina. Te 2008. godine sestra Marija Gertruda, tada još Jagoda, doživjela je obraćenje i tada je počeo njezin ulazak u katoličku vjeru i otvaranje Božjim putevima. Euharistija, molitva, klanjanje – postajali su sve snažnije prisutni u životu sestre, te je spoznala da život u svijetu, iako lijep, bogat i vrijedan, više nije ono što ispunjava njeno srce i dušu i gdje se osjeća pozvana.

 

 

u molitvenom životu je ljubav cilj, ali i zajedno s vjerom i nadom, glavno sredstvo molitve.

Bez ikakvog iskustva ili poznavanja benediktinstva i Pravila reda stupa u kontakt s časnom majkom, opaticom Marijom Marinom Škuncom iz samostana benediktinki sv. Andrije apostola na Rabu i dolazi na monaško iskustvo 2013.g, te postaje postulanticom 2014.g. i od tada je počela formacija u monaškoj, benediktinskoj duhovnosti, različitim duhovnim vježbama, nagovorima. Benediktinski način života s jedne strane i zahtjevi klauzurnog života u zajednici s druge strane, postepeno (…a spoznala sam da je ovo i ovdje moje mjesto i da tu pripadam….) su je učvršćivali u odluci i želji da svoj život potpuno posveti molitvi za Crkvu i spasenje duša, te uroni u Vazmeno otajstvo Gospodina.

 

Kada je srce otvoreno, kada se ljubav prelijeva – što može biti snažno, ali i neobično nježno, budući da su gibanja božanske ljubavi katkada skoro neprimjetna, ali se ljubav ipak prelijeva jer je srce budno i pozorno – tada se srce jednostavno prepušta toj ljubavi koja se izlijeva i samo ju prihvaća i daje one odgovore koje ta ljubav u nama potiče.

 

A biskup mons. Ivica Petanjak u svom obraćanju je između ostalog rekao: „Ovo je za sestru Mariju Gertrudu veliki dan, najveći dan, može se usporediti sa novim rođenjem, jer je odlučila otići iz svoje svakodnevice, ući u samostan, i položiti svoje doživotne zavjete, primiti monaško posvećenje. Ovo je veliki znak da još uvijek ima osoba koje su spremne sav svoj život, svega sebe posvetiti Bogu. I to u jednom kontemplativnom redu, kojemu je prvenstvena zadaća molitva. A živjeti u gradu gdje znaš da svaki čas, svaki trenutak netko moli, netko nas zagovara pred Gospodinom, to je velika milost. I zato smo zahvalni za korak sestre Marije Gertrude, i sestrama u rapskom samostanu koje su pripomogle rastu ovog zvanja, omogućile da se rascvjeta, da dođe do svoje punine“.

 

Ovaj otok, regija, naša domovina, zadobila je novu – moliteljicu – jer molitva je jedno od povlaštenih mjesta na kojima se ljubav izražava, produbljuje i pročišćava. Molitva je divna i učinkovita škola ljubavi. To je škola strpljivosti, vjernosti, poniznosti i pouzdanja. To je škola ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ali i prema samome sebi. Jer u molitvenom životu je ljubav cilj, ali i zajedno s vjerom i nadom, glavno sredstvo molitve.

 

Hvala sestri Mariji Gertrudi na odluci da moli cijeli svoj život za sve nas, posebno za sve žitelje otoka Raba.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime