logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

Gif animacija za zapoljavanje 2000x240px

 

Utorak, 11 Svibanj 2021 06:30

U sjećanje na Ivana...

Napisao/la Generacija 1994./1998
Ocijeni sadržaj
(8 glasa/-ova)

Bili smo mali, dica. A opet, osjećali smo se tako velikima i odraslima. Krenuli smo u peti razred osnovne, nas četiri razreda: a, b, c i d. I baš tako smo se spojili nas dvadesetak, možda i više, u jedno posebno društvo. Nekad nas je bilo više, nekad manje, koliko su nas roditelji puštali da se okupimo i družimo u našim idejama, nepodopštinama, djetinjastim igrarijama. Jer smo bili dica.

 

Puno smo se smijali i neopterećeno družili. Nije nas bilo briga tko je čiji, odgovarali smo si u jedinom krajnjem cilju, u želji da budemo dobri prijatelji jedni drugima.

 

Znali su nas kao ekipu sa Stare policije. Gdje je danas DM, tamo je bilo naše mjesto susreta za vrijeme Velikog odmora, ali i mjesto okupljanja za izlaske u kino, na pizzu, odlazak u Ghetto na biljar ili na Kolo, to je bilo mjesto gdje se mogla pronaći naša ekipa. Prihvaćali smo se takvima kakvi jesmo, neopterećeno i djetinje, a gledajući sada, toliko ljudski i jednostavno.

 

Ti si, Ivane, bio među najboljima od nas. Vedar, drag, pametan, odgovoran, pristojan, prizemljen, bez zadnjih misli. Voljeli smo biti u tvojem društvu. Spreman na nove izazove, čak i s četrnaest godina, ulaziš u Udrugu rapskih samostreličara, u plesnu sekciju, što je za jednog dečka tih godina, i u tom razdoblju, bilo stvarno hrabro. Tu se pokazalo tvoje neopterećenje mišljenjem drugih, jer toliko je veselja bilo biti tako mlad, među ekipom koja je već zagazila u kasne dvadesete i rane tridesete. Sreća i veselje pratili su te u mladim tinejdžerskim godinama, kao i sve nas. Nije sve bilo ni prekrasno ni bajno, ali ljepota življenja u tim godinama je prevladavala.

 

 

Morali smo se rastati u osmom razredu. Svatko od nas krenuo je svojim putem, morali smo se dalje razvijati i postati odrasli ljudi. Nismo se više često viđali, s ponekima jesi, ali misao na društvo sa Stare policije ostala je među svima nama.

 

Vrijeme je prolazilo, mi smo odrastali, pa tako i ti. Postali smo ljudi. Baš poput onih ljudi koji su nas pred toliko godina podizali i htjeli za nas najbolje. Polako smo se vraćali na Rab, neki od nas kasnije, neki ranije, ali tražeći se kroz moguće životne puteve, stvarali smo naše živote i karijere. Susretali smo se, naravno, koliko su nam to životi i karijere dopuštale. S nekima od nas si bio bliži, s nekima si se možda samo sreo u prolazu, ali i dalje te pratio zarazni optimizam i osmijeh čovjeka koji voli život. Na tebi se dalo pročitati da si odrastao u čovjeka čvrstih uvjerenja, čovjeka pred kojim je budućnost.

 

Danas je tuga stigla u društvo sa Stare policije. Jer jedan od nas je otišao prerano, bez pozdrava, bez zadnjeg zaraznog osmijeha i šale, ili prisjećanja na nekadašnje nepodopštine iz vremena ekipe sa Stare policije. Nismo se imali vremena oprostiti. Oproštaj smo ostavljali za neka druga vremena, za nekih trideset do četrdeset godina.

 

U mislima smo s tvojom obitelji i najmilijima. Tebi se želimo zahvaliti što smo te poznavali i poručiti da te nikada nećemo zaboraviti. Uvijek ćeš biti među nama, u našim sjećanjima, fotografijama i pričama.

 

Da smo te sreli u beskraju, imali bi te zauvijek.

 

Tvoja generacija 1994./1998.

 

U Rabu, 10. svibnja 2021.

 

 

 

Pročitano 7651 puta

 

 RAT1 600

seakayakcroatia

 

BANNER350 BarbaSIME1