Foto: RabDanas
Puno smo se smijali i neopterećeno družili. Nije nas bilo briga tko je čiji, odgovarali smo si u jedinom krajnjem cilju, u želji da budemo dobri prijatelji jedni drugima.
Znali su nas kao ekipu sa Stare policije. Gdje je danas DM, tamo je bilo naše mjesto susreta za vrijeme Velikog odmora, ali i mjesto okupljanja za izlaske u kino, na pizzu, odlazak u Ghetto na biljar ili na Kolo, to je bilo mjesto gdje se mogla pronaći naša ekipa. Prihvaćali smo se takvima kakvi jesmo, neopterećeno i djetinje, a gledajući sada, toliko ljudski i jednostavno.
Ti si, Ivane, bio među najboljima od nas. Vedar, drag, pametan, odgovoran, pristojan, prizemljen, bez zadnjih misli. Voljeli smo biti u tvojem društvu. Spreman na nove izazove, čak i s četrnaest godina, ulaziš u Udrugu rapskih samostreličara, u plesnu sekciju, što je za jednog dečka tih godina, i u tom razdoblju, bilo stvarno hrabro. Tu se pokazalo tvoje neopterećenje mišljenjem drugih, jer toliko je veselja bilo biti tako mlad, među ekipom koja je već zagazila u kasne dvadesete i rane tridesete. Sreća i veselje pratili su te u mladim tinejdžerskim godinama, kao i sve nas. Nije sve bilo ni prekrasno ni bajno, ali ljepota življenja u tim godinama je prevladavala.
Morali smo se rastati u osmom razredu. Svatko od nas krenuo je svojim putem, morali smo se dalje razvijati i postati odrasli ljudi. Nismo se više često viđali, s ponekima jesi, ali misao na društvo sa Stare policije ostala je među svima nama.
Vrijeme je prolazilo, mi smo odrastali, pa tako i ti. Postali smo ljudi. Baš poput onih ljudi koji su nas pred toliko godina podizali i htjeli za nas najbolje. Polako smo se vraćali na Rab, neki od nas kasnije, neki ranije, ali tražeći se kroz moguće životne puteve, stvarali smo naše živote i karijere. Susretali smo se, naravno, koliko su nam to životi i karijere dopuštale. S nekima od nas si bio bliži, s nekima si se možda samo sreo u prolazu, ali i dalje te pratio zarazni optimizam i osmijeh čovjeka koji voli život. Na tebi se dalo pročitati da si odrastao u čovjeka čvrstih uvjerenja, čovjeka pred kojim je budućnost.
Danas je tuga stigla u društvo sa Stare policije. Jer jedan od nas je otišao prerano, bez pozdrava, bez zadnjeg zaraznog osmijeha i šale, ili prisjećanja na nekadašnje nepodopštine iz vremena ekipe sa Stare policije. Nismo se imali vremena oprostiti. Oproštaj smo ostavljali za neka druga vremena, za nekih trideset do četrdeset godina.
U mislima smo s tvojom obitelji i najmilijima. Tebi se želimo zahvaliti što smo te poznavali i poručiti da te nikada nećemo zaboraviti. Uvijek ćeš biti među nama, u našim sjećanjima, fotografijama i pričama.
Da smo te sreli u beskraju, imali bi te zauvijek.
Tvoja generacija 1994./1998.
U Rabu, 10. svibnja 2021.
