Foto: Foto: TZO Lopar
Sa svojim roditeljima je dolazio, nekad i dva puta godišnje, sve dok nije kupio svoj kamper. Od 1988. u Lopar redovito dolazi i njegova supruga Petra. Preskočili su jedino 2-3 ratne godine, ali od tada redovito svake godine u loparskom kampu provedu 3-4 tjedna. Boravili bi, kako kažu, i dulje, ali im poslovne obveze to ne dozvoljavaju. U to vrijeme stekli su puno prijatelji i ono što im se u kampu najviše sviđa su druženja sa ostalim turistima u kampu, prepričavanje anegdota sa svojih ljetovanja…
Dobro pamte i otvaranje prvih ugostiteljskih objekata u Loparu (Feral, Laguna, Fontana, Ankora…), a tijekom godina su upoznali gotovo sve loparske i rapske restorane. Iako vole s društvom u kampu spremati roštilj, pravim godišnjim odmorom smatraju boravak bez kuhanja tj. kada mogu uživati u lokalnim specijalitetima.
U kampu se također, kako kažu, dosta toga promjenilo, uglavnom na bolje (sanitarni čvorovi, sadržaji za djecu i ostali sadržaji), ali im se ne sviđa sve veći broj mobilnih kućica koei narušavaju romantiku istinskog kampiranja.
Unatoč tome, svake godine sa svojih ljetovanja nose kući brojne lijepe uspomene. Gospodin Jirowetz izrazio je želju za uspostavljanjem prijateljskih odnosa između njegovog prebivališta u Njemačkoj i Općine Lopar.
Svečanom prijemu u općinskoj vijećnici osim pročelnice JUO Općine Lopar, Manuele Ivanić, i direktora TZO Lopar, Marina Mušća, bili su nazočni i Edi Pećarina kao dugogodišnji prijatelj obitelji Jirowetz, te direktor Valamar Campig Resorta San Marino, Davor Šunjić.
