A vjernici, pa i oni iz znatiželje, iz običaja, dolaze na svetu misu na današnju nedjelju, koja prethodi blagdanu Uskrsa i u nas je poznata pod nazivom Cvjetna nedjelja ili Cvjetnica, ili Nedjelja muke Gospodnje. Njome se slavi uspomena na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem tijekom kojega ga je narod oduševljeno dočekao uz palmine i maslinove grančice. Obilježava se donošenjem maslinovih grančica na misu, tijekom koje ih svećenik blagoslivlja te ih zatim u povorkama, procesijama vjernici unose u crkvu.

Običaj blagoslivljanja maslinovih grančica

Bog je Bog mira i on govori i djeluje u miru, a ne u nemiru i uzrujanosti, jer svi razlozi za gubljenje mira – loši su razlozi. Ali trebamo biti dosljedni svjedoci i u što većoj mjeri prevaliti onaj naš dio puta da bismo vlastitim životom pokazali stvarnost u koju vjerujemo, trebamo se pokazati kao osobe, a ne kao neki junaci, jer nitko od nas ne očekuje savršenstvo, već da odlučno hodamo putem, spremni uvijek to putovanje započeti iznova.

Običaj je nastao još u četvrtom stoljeću u Jeruzalemu, a u Rimu, odakle se proširio po čitavoj Crkvi, prakticira se od devetog stoljeća. Iz crkvenih izvora datiranih u to najranije razdoblje vidljivo je da molitve koje su se koristile u blagoslovu grančica trebaju potaknuti puk na vjerovanje kako ih njihovo čuvanje i korištenje može zaštititi od bolesti i drugih vrsta opasnosti, a prakticiranje tih običaja očuvano je do danas.

Cvjetnica ili nedjelja muke Gospodnje kršćanski je blagdan koji je uvod u Veliki tjedan, spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdijenje. Na Veliki četvrtak se u svim župama slavi misa Gospodnje večere. Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt, pa se na taj dan u puku oduvijek postilo. Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu, te Vazmeno (ili Uskrsno) bdijenje je spomen na Kristovu muku i smrt te njegovo uskrsnuće, po kojima smo svi spašeni.

Život je, zapravo, neprestani ispit

Danas je naš otok, od Barbata preko svih mjesta do Lopara bio ujedinjen maslinovim grančicama kojiesu nosili od najmlađih do najstarijih mještana, a koje su predstavljale mir: Bog je Bog mira i on govori i djeluje u miru, a ne u nemiru i uzrujanosti, jer svi razlozi za gubljenje mira – loši su razlozi. Ali trebamo biti dosljedni svjedoci i u što većoj mjeri prevaliti onaj naš dio puta da bismo vlastitim životom pokazali stvarnost u koju vjerujemo, trebamo se pokazati kao osobe, a ne kao neki junaci, jer nitko od nas ne očekuje savršenstvo, već da odlučno hodamo putem, spremni uvijek to putovanje započeti iznova. Poteškoće koje svatko osjeća mogu biti i blagotvorne, mogu nam pomoći kako ne bismo mislili da trebamo „učiti“ druge. Drugi će vidjeti napor koji ulažemo u stalno započinjanje iznova i bit će potaknuti učiniti isto.

Zbog toga hrabrost nije dovoljna. Potrebno je i puno strpljenja. Moramo znati da griješimo i da ćemo griješiti, ali i da možemo uvijek iznova započeti. Znamo koji je cilj, ali do njega dolazimo postupno, trenutak za trenutkom, a da bismo nekome nešto darovali, potrebna je spremnost da to primi. Svi mi želimo u dubini duše otkriti kako se ostvariti i biti doista sretni, ali je ta potreba često skrivena iza mnogih malih ciljeva koje često sebi postavljamo da se ne bi morali zaustavljati i previše razmišljati. A novi mentalitet je mentalitet ljubavi i stvaramo ga samo ako se prihvatimo ljubiti prvi, duboko razumijevajući želje drugih, djelujući konkretno u ovoj etapi onoga puta koji će se nastaviti u vječnosti, ali koju možemo živjeti i sada – ljubeći.