Home Vijesti Rapske Benediktinke – Otvorenost i raspoloživost u vremenu gdje kuca vječnost

Rapske Benediktinke – Otvorenost i raspoloživost u vremenu gdje kuca vječnost

0
Rapske Benediktinke – Otvorenost i raspoloživost u vremenu gdje kuca vječnost

Foto: Foto: R. Kaštelan i H. Hodak

 

Predivno je ići spavati, a znati da je netko budan i moli za tebe. Jer u kontemplativnoj molitvi vrijeme nije samo vrijeme. Ono je ispunjeno vječnošću, koja u nama žubori, i ne osjeća se više mučenje vječnom prolaznošću vremena. Sve je svedeno u sadašnjost. Sadašnjost je bezgranično bogata, s mnogo lijepo izbrušenih ploha, poput dragog kamena.

Rab danas oglas

Imamo mogućnost učiniti nutarnji zaokret kojim se oslobađamo sami sebe, svojeg nemira, tvrdoglavosti, ili bilo čega drugog što nas je zarobilo – zaokret koji uopće nije kompliciran, nego samo traži hrabrost napustiti samog sebe i biti otvoren i raspoloživ za druge, za ljubav, za Boga.

 

U ponedjeljak 11. srpnja, slavio se sv. Benedikt zaštitnik Europe, koji je godine 529. osnovao novu, po njemu nazvanu, monašku zajednicu na brijegu Monte Cassino u Italiji i za nju je napisao svoje Pravilo (Regula), ono najdragocjenije što je ostavio za sobom. Zahvaljujući Pravilu po kojemu je i sam živio znamo Benediktovu i najdublju bit. Njegova zrelost, ljudska i monaška, iznjedrila je djelo koje će daleko nadići svoje vrijeme i prostor. Benediktinski red jedan je od najstarijih crkvenih redova, a sveti Grgur Veliki, papa, kaže: “Bio je muž časna života, milošću i imenom BenediktBlagoslovljen“.

 

Blagdansku euharistiju u crkvi sv. Andrije kod dragih naših koludrica benediktinki, predvodio je vlč. Krunoslav Boras, župnik župe sv. Stjepana u Barbata, a koncelebrirao je vlč. Petar Kordić. Vlč. Krunoslav u svojoj je homiliji između ostalog kazao:

– Kako sebe prepoznati i sebe upoznati, to je smisao našega postojanja da se prepoznamo u susretu s Bogom, a onda i s ovim svijetom. A to je uvijek borba. A bila je tako jedna djevojčica koja je, došavši gladna iz škole, upitala majku ima li što za pojesti. Majka joj je odgovorila da ima na štednjaku neko varivo koje je skuhala, no djevojčica se namrštila i kazala da to ona ne bi. Majka joj na to reče da ima hrane u frižideru pa neka uzme što želi. Pogledala je djevojčica u puni frižider i rekla majci: „Mama, nema!“ Tada je majka upitala: “Kako to da nema, a sve je puno?”, no djevojčica je odgovorila: “Ja bih ono čega nema”. Eto, takvi smo svi mi, a to je zamka ovoga svijeta i njegovih takozvanih bogatih sredstava. Danas smo skloniji upotrijebiti takva sredstva i služiti se više njima nego onim siromašnijim, korisnijim, skrovitijim. Tako je eto baš zgodno što usred ljeta častimo sv. Benedikta, velikoga sveca, siromašnih sredstava crkve, u suprotnosti blještavilima svijeta, u kojima se često izgubimo. A ta siromašna sredstva crkve su: koljena koja možda i nekada i bole za vrijeme molitve, nikome poznata odricanja, često puta i život u velikoj tišini, u šutnji, pa možda i kontemplaciji, a sve je to nekako protivno sredstvima i navikama ovoga svijeta…..


A naše koludrice u samostanu žive još uvijek po Pravilima sv. Benedikta, koja su se održala preko tisuću godina, naravno s malim praktičnim izmjenama, prilagođenih današnjem vremenu. I dalje nastavljaju s novom poglavaricom Zrinkom u danonoćnoj molitvi za naš otok, za nas, za tebe i mene i za cijeli svijet. Predivno je ići spavati, a znati da je netko budan i moli za tebe. Jer u kontemplativnoj molitvi vrijeme nije samo vrijeme. Ono je ispunjeno vječnošću, koja u nama žubori, i ne osjeća se više mučenje vječnom prolaznošću vremena. Sve je svedeno u sadašnjost. Sadašnjost je bezgranično bogata, s mnogo lijepo izbrušenih ploha, poput dragog kamena.


Drage naše koludrice, hvala Vam na molitvama, jer ste Vi čuvarice našega otoka.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime