logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 1462

Ima prostora u kojima se dobro osjećamo, i drugih u kojima nemamo takve osjećaje. Ima gradova koji su nam zatvoreni, i drugih u kojima se osjećamo kao kod kuće. I krajolici imaju svoju atmosferu kojom mogu pozivati one koje traže mir i tišinu da dođu do sabranosti. Ttako smo krenuli iz Barbata, Banjola, Raba, Kampora, Palita…, u nedjelju 31. ožujka, brdskom stazom, planinarskom stazom, vođeni dekanom Raba, mons. Mladenom Mrakovčićem i đakonom vlč. Sašom Malovićem, prema vrha brda Sv. Damjana, gdje su i danas još vidljive ruševine utvrde i crkve iz VI. stoljeća, koje su zaokupljale maštu domaćih žitelja, a i znatiželjnih istraživača.

U ovom vremenu Korizme u kojemu se odričemo nečega, svatko na svoj način, dajemo obećanja, pokušavamo ne mrziti one koji nam zlo čine..., jer mi smo slobodni odlučiti, a sloboda je uzvišeno, dragocjeno dobro. Ona pripada srži ljudskog bića. Pa se nekako kroz svako Korizmeno vrijeme želimo obratiti, postati bolji, ostaviti neke ružne navike, napustiti dosadašnji hod lošim putem i krenuti drugim smjerom, više ljubiti. 

Ponekad osjećamo kako nas zarobljuje vrijeme koje nas tjera; zarobljuje nas strah da ćemo nešto promašiti; zarobljuje moda koja nas prisiljava; zarobljuje konvencionalnost koja suzuje naš život. To znači da mislima koje dolaze iz našega duha ili iz mentaliteta koji nas okružuje, mislima koje nas uznemiruju, ili obeshrabruju, suprotstavljamo misli koje nas mogu ohrabriti i vratiti nam mir i radost. 

Naš razum koji sve hoće analizirati ne može iskusiti Boga. Samo naša srca to mogu. U jednakoj mjeri u kojoj bi spontano promatranje lijepog zalaza sunca odmah bilo razoreno kad bismo ga morali analizirati i uspoređivati s drugim zalascima sunca koje smo već vidjeli – isto tako morali bismo prekoračiti razinu intelekta i analize, želimo li Boga iskusiti. Bog koji je ljubav ne može se definirati riječima, nego može samo biti doživljen ako smo voljni svoju potrebu za razvrstavanjem i vrednovanjem iskustava baciti preko palube. Osjetiti Božju nazočnost ide uvijek s time da dajemo ljubav i bivamo jedno s drugom osobom.

Kako svaki pisac ima pred sobom određenu publiku, tako i ovaj nastavak Butkovićeve pustolovne priče o dječaku Borni i njegovom povrtaku u djetinjstvo vlastitog oca, premda namijenjen prvenstveno djeci, ima i svoj širi krug čitatelja. Jer nije to tek običan dječji roman namijenjen pukoj dječjoj razbibrizi, već književni uradak rođen u iznimnim trenucima duhovne sabranosti.

Već tradicionalno, pa i stoljećima Rabljani sa svih strana otoka, 8.rujna svake godine, hodočaste u Lopar, na brežuljak svojoj Gospi Loparskoj, noseći sa sobom svoje molitve, strepnje, molbe, želje, zahvale. Jer sve više smo usmjereni prema vanjštini, svijetu, događajima, doživljajima, iskustvima, spoznajama, susretima, razgovorima, slikama i informacijama koje nam se nameću. Ovakav stil i način života čini nas donekle više promatračima života, zbivanja, događaja, nego li sudionicima, a još manje protagonistima, pa se nameće i pitanje: „Što mi očekujemo i tražimo danas u svojoj duhovnosti prema Mariji?“

Prije blagdana Gospe Snježne koji se slavi u Banjolu 5. kolovoza, na isti dan kada se slavi i Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, organizirao je ovdašnji župnik vlč. Marin Hendrih duhovnu obnovu u večernjim satima, od 31.07. do 05.08, a predvodio ju je fra dr. Ivo Pavić, OFM, župnik u župi Šurkovac, iz općine Prijedor.

Dana 16. srpnja slavi Barbat svoj blagdan, Gospu od brda Karmel. Pridružuju se i gosti, koji su već tradicionalno u ovo vrijeme na odmoru u Barbatu. Svi su oni odabrali sudjelovati u proslavi blagdana, jer imamo mogućnost slobodnog izbora između raznih mogućnosti, i to je dobra stvar. Bilo bi, ipak, potpuno nerealno sve promatrati iz tog kuta.

U nedjelju 25. ožujka završava se vrijeme Korizme i počinje Veliki tjedan, i tako je Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje, a na otoku prozvana Maslinicom, veliki kršćanski blagdan koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa. U jutarnjim satima svi su otočani od Barbata, Banjola, Mundanija, Supetarske Drage, Kampora, Lopara, te Palita i grada Raba u župama slavili, klicali svoje „Hosana…“, noseći svoje maslinove grančice na blagoslov u procesijama, svojim ophodnjama kao kad je Isus ulazio u Jeruzalem, a narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.

Čežnja za „jednostavnim životom“ budi se danas u mnogim srcima, jer je život postao tako nepredvidiv i kompliciran. U sveopćoj zbrci ne vidi se više smisao i u neprovidnoj tami ne nalazi se više put. Korupcija, vlastoljublje, zavođenje…..i stoga danas svuda u svijetu niče čežnja za manjim, preglednijim jedinicama života, u kojima je još moguća jasnoća, jer prekomjerno složen život mora opet postati „jednostavniji“ kako bismo ga mogli shvatiti, prihvatiti i podnositi. U svom jednostavnom, toplom domu pričao je Viktor Šimičić, poznat svima kao Poštir Vitor, svoju priču života. Osmjeh mu nije silazio s lica, i stalno pogledavajući svoju suprugu Perinu, kao da čeka potvrdu onoga izrečenog, onog njihovog zajedničkog putovanja dugog šezdeset i jednu godinu. Ljubav koja ih povezuje 61 godinu, koja je i kao most prema drugima, njihovim kćerima Branki, Blaženki i Nedi, jer je ljubav veza i savez, njihova sreća.

Stranica 1 od 3

seakayakcroatia