Home Vijesti Božićne jaslice – komadić neba na Rabu, svitanja na našim putovima

Božićne jaslice – komadić neba na Rabu, svitanja na našim putovima

0
Božićne jaslice – komadić neba na Rabu, svitanja na našim putovima

Foto: Piše: Ruža Kaštelan / Foto: Hrvoje Hodak

 

Putovi koji vode k cilju i putovi koji ne vode nikamo

Najmanji kamenčić utkan u izradi jaslica je kao i najmanji cvijet pružen toplim srcem, priča nam kako radost nije plod improvizacije, nego se rađa iz ljubavi i služenja.

Rab danas oglas

Ovaj način razmatranja značenja puta nema baš puno veze s putovanjem, hodanjem. To su slike, apstraktni pojmovi kod kojih iskustva hodanja gotovo i nema. A ipak su te slike nastale iz iskustva putovanja. Kod hodanja nailazimo upravo na raskrižja na kojima moramo izabrati pravi put. Ima putova koji vode k cilju i putova koji ne vode nikamo. Ima putova koji su ispravni, i putova koji su krivi, loši, završavaju u bezdanu. Ima putova kojima nas vodi ljubav, dobrota, i putova kojima nas vode slijepci koji sami ne vide. A naš „put“ putuje prema kraju godine, prema blagdanu koji se voli, prema rođenju novoga puta „Ja sam put, istina i život“, prema blagdanu Isusova rođenja, Božiću. I tako je stoljećima, slavljenje, iščekivanje ponovnog rođenja, jer gledamo kroz događaje (ne u događaje) i tako otkrivamo Boga koji je Gospodin nad poviješću.

 

A uz blagdan se vezuje i izrada jaslica, od kamena, papira, mramora, slame Jaslice su prikaz Isusova rođenja, a postavljaju se na Badnjak u domove, crkve, na trgove… Prve jaslice je postavio sv. Franjo Asiški u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. A jaslice ovakve kakve danas poznajemo, potječu iz 16. st.. Najstarije hrvatske jaslice čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Punta na otoku Krku.

 

To je dražesna parabola o nesebičnom žrtvovanju sebe da bi drugi bili sretniji: „Gospodine, pretvori me u uljanicu. Izgarat ću, ali ću drugima obasjati život!“

Danas se raduju izradi jaslica, i mlađi i stariji, a svojom maštovitošću prikaza događaja od prije dvije tisuće godina pokazujemo jedno od najljepših svojstava ljudske slobode, ono po kojemu čovjek sam može određivati smisao svojoj prošlosti. Ne možemo vladati vanjskim tijekom događaja, ali slobodno možemo odrediti koje će značenje oni imati za nas. I vrlina je ne biti toliko zavisan od vanjskih prilika i situacija, jer tada imamo sposobnost i snagu da sve što se oko nas događa ispunimo vrijednošću i smislom.

 

Tako se i naš otok ujedinio, svaki u svojoj župi, Barbatu, Banjolu, Rabu, Mundanijama, Supetarskoj Dragi, Loparu, Kamporu, svaki u svojoj crkvi, u izradi jaslica i ukrašavanju jelki, bora, čempresa… Najmanji kamenčić utkan u izradi jaslica je kao i najmanji cvijet pružen toplim srcem, priča nam kako radost nije plod improvizacije, nego se rađa iz ljubavi i služenja.

 

Danas se organiziraju i „žive jaslice“, gdje sami članovi župe svojom prisutnošću uprizoruju rođenje Isusovo, glumeći Mariju i Josipa i njihovo malo djetešce Isusa, a sudjeluje i magarac, i koja ovčica kako bi što vjernije predočili događaj rođenja, radost života, a to je dražesna parabola o nesebičnom žrtvovanju sebe da bi drugi bili sretniji: „Gospodine, pretvori me u uljanicu. Izgarat ću, ali ću drugima obasjati život!“

 

Mnoge biblijske pripovijetke su kronologije putovanja, priče o putu. Pravi način razmišljanja o biblijskim kronologijama putovanja, ali i osobni doživljaj, bio bi da ih ponesemo sa sobom na put, posebno onu priču koja će nam biti na umu dok hodamo. Tada srastamo s takvom pričom, uplićemo se u nju i proizlazimo drugačiji iz nje. Priča sama uzima osobu sa sobom na put i mijenja je. Imamo dvije mogućnosti koje odlučuju o našem životu – prići ili zaobići.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime