Ispiši ovu stranicu
Ponedjeljak, 12 Travanj 2021 21:37

Zvonik katedrale - najljepši graditeljski spomenik u gradu i na otoku

Napisao/la Miljenko Domijan, prof.
Ocijeni sadržaj
(2 glasa/-ova)
Zvonik katedrale -  najljepši graditeljski spomenik u gradu i na otoku Piše: Miljenko Domijan, prof. (iz arhive Rapskog lista) | Foto: D. Tršinar & H. Hodak

Na neuobičajen način, odvojen od katedrale prema zapadu za oko 60 m sagrađen je njezin zvonik u oblicima zrele romanike. Taj je zvonik najljepši graditeljski spomenik u gradu i na otoku, a ubraja se u red boljih ostvarenja ovoga stila na cijelom Mediteranu. Mjesto na kojemu je sagrađen uvjetovano je, zasigurno, postojanjem atrija i nekih drugih građevina (zacijelo u funkciji episkopalnoga sklopa) uz zapadno pročelje katedrale i tada se od cijelog sklopa nije doimao tako odvojenim kao danas, te se upravo na ovoj nasuprotnoj, istočnoj, strani nalazi glavni ulazni portal s masivnim dovratnicima i nadvratnikom te plitko upuštenom lunetom uokvirenom srpastim romaničkim lukom.

 

Završna piramida i ograda podignuta je u ovom obliku u drugoj polovici XV. stoljeća nakon oštećenja izazvana udarcem groma, o čemu svjedoči natpis na jednoj njezinoj stranici. Drugi natpis navodi zacijelo prvi cjeloviti popravak zvonika iz godine 1650. Iz toga doba potječe i završni križ na vrhu s pet kugli u kojima se nalaze moći svetaca zaštitnika.

 

Raščlanjen je u pet vertikalnih kvadara podijeljenih međusobno horizontalnim ukrasnim vijencima. Donja, prva zona, najviša je i gotovo u cijelosti zatvorena i natkrivena križnim svodom, providne u prizemlju samo uskim prorezima, a nešto više s uskom monoforom. Iznad opisanog glavnog ulaza nalazi se, na razini prvoga kata, nešto manji sada zazidani portal istih oblika kojem se pristupalo vjerovatno iz neke prigrađene arhitekture. Na to upućuje obrada lica zida od uslojenih malenih pritesanaca koje je bilo ožbukano.

 

Vijenac ukrašen zupcima dijeli prizemlje od sljedeće etaže u kojoj započinju penjanje prema vrhu zvonika ugaone i središnja plitka lezena. Na ovom katu međusobno su spojene s po tri slijepe arkadice oslonjene o menzole. U svakom polju nalazi se po jedna (ukupno osam) vitka monofora. U sljedećoj zoni po dva veća slijepa luka zatvaraju polje u kojima se nalazi osam bifora s dvojnim stupićima. Na isti je način rastvorena i oblikovana i pretposljednja etaža, samo što se pod lukovima nalaze trifore čiji se završni lukovi oslanjaju na jednostruke stupice i impost kapitele. Vijenac između ovih katova također je geometrijski ukras u obliku plastičnoga šahovskog polja. Bogato ukrašen vješto rezanim palminim listovima, četvrti po redu horizontalni vijenac, odvaja posljednji kat od donjih dijelova zvonika. U cijelosti je rastvoren s po četiri velike kvadrifore s dvojnim stupićima i profiliranim impostkapitelima među kojima se nalaze nazupčane ukrasne konzole. Završni je vijenac istih osobitosti kao i prethodni. Na samom vrhu iznad jednostavnog i malo istaknutog vijenca postavljena je balustrada terase s nizom stupića i stupaca međusobno spojenih polukružnim lukovima. Iznad svega uzdiže se završna osmerostrana piramida.

 

 

Ovakav tip zvonika s naglašenim postupnim rastvaranjem zidova od prizemlja k vrhu, od monofore do kvadrifore, navodi se u literaturi često kao lombardijski graditeljski tip, iako ih susrećemo i u srednjoj Italiji, pa i u Rimu. Najstariji mogući uzor bio bi opatijski zvonik u Pomposi. Sto se našega zvonika tiče, treba pretpostaviti da su njegovi uzori bliži, iako ih je nadmašio veličinom i monumentalnošću, pa i arhitektonskim ukrasom, a potražiti ih valja prije svega u Zadru gdje se već na samom početku XII. stoljeća gradi zvonik sv. Marije, te u samom Rabu (sv. Andrije, sv. Ivan). Kiparski je pak ukras vrlo sličan onome na crkvi sv. Krševana iz druge polovice XII. stoljeća, pa i onome sa starijeg pročelja zadarske katedrale. Sličnosti su uočljive ne samo na florealnom nego i na zoomorfnom i antropomorfnom ukrasu nekoliko životinjskih (bikovskih i lavljih) glava i na dvjema ljudskim. Uzimajući u obzir ove okolnosti i prvi spomen zvonika početkom drugog desetljeća XIII. stoljeća treba ga datirati u posljednja desetljeća XII. stoljeća.

 

Završna piramida i ograda podignuta je u ovom obliku u drugoj polovici XV. stoljeća nakon oštećenja izazvana udarcem groma, o čemu svjedoči natpis na jednoj njezinoj stranici. Drugi natpis navodi zacijelo prvi cjeloviti popravak zvonika iz godine 1650. Iz toga doba potječe i završni križ na vrhu s pet kugli u kojima se nalaze moći svetaca zaštitnika. O izvornom obliku vrha zvonika možemo samo nagađati, pa tako neki autori pretpostavljaju da je također bio osmerokutan. Možemo, međutim, možda s više sigurnosti pretpostaviti da je bio izveden u obliku četverostrane šatoraste piramide, kao onaj Sv. Marije u Zadru te niz ostalih, pa i tri rapska, Sv. Ivana, Sv. Andrije i Sv. Petra u Supetarskoj Dragi. U samostanu sv. Andrije čuva se završni ukrasni akroterij izvornog vrha zvonika čije kiparske osobine odgovaraju ukrasu na zvoniku.

 

 

U zvoniku je donedavno bilo veliko zvono koje je 1601. izlio majstor Jakov (Iacobvs Calderarivs) s reljefnim prikazima Raspeća, Bogorodice s djetetom i sv. Kristofora. Sada je izloženo u zbirci sakralnih umjetnina u crkvi sv. Justine. 

Pročitano 1340 puta