logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

OLUJIC 1400X179

 

Srijeda, 27 Listopad 2021 06:10

Hod obasjan nadom | Život – beskrajan niz raskrižja

Napisao/la Ruža Kaštelan
Ocijeni sadržaj
(2 glasa/-ova)
Hod obasjan nadom | Život – beskrajan niz raskrižja Napisala i snimila: Ruža Kaštelan

Život je beskonačan niz raskrižja koja nas stavljaju pred mogućnosti, pred izbor; to je dramatičan vid našega postojanja. Pri biranju ovoga ili onoga puta katkada na kocku stavljamo sve. Neki si vlastitim odabirom upropaste život, drugi naprotiv dobro izaberu i spašavaju se, izlaze iz beznađa, iz patnje ili jednostavno iz lošega upravljanja.

Moleći desetice krunice putem, pjesmom slaveći Mariju, a promatrajući prirodu oko nas, otkrivali i autora svega, i samo smo trebali osluhnuti tišinu, zaći u mir i zagledati se u Božje djelo. Otkrivali smo sve oko sebe, a tako smo otkrivali i sebe same...

 

Svakoga se jutra budimo s potrebom da stupimo u stvarnost razlučujući ono što ćemo učiniti od onoga što nećemo; a često se pretjerano bavimo sporednim opcijama, a one životne zbog podcjenjivanja ili zbog nevoljkosti zanemarujemo.


Stoga nam je i potreban odmor, ako i nije nužno da promijenimo klimu, prostore, potrebno je barem promijeniti misli, osvježiti osjećaje, jer odmor je prvenstveno odmor duše. Za takav odmor odlučili su se ljubitelji pješačenja, planinarenja, ljepote prirode iz svih dijelova otoka, uputivši se od Supetarske Drage do Lopara kako bi osjetili mir i tišinu prirode, i tako dopustili da umor siđe s njihovih pleća i da duša može progovoriti stopljena sa cvijetom, kamenom, stoljetnom crnikom, na tom putu.

 

Krenuli smo u nedjelju oko podneva na inicijativu biblijske grupe, vođeni dekanom Raba, mons. Mladenom Mrakovčićem, i to od crkve sv. Petra, Premužićevom stazom do svetišta Majke Božje Loparske u Loparu. Fizički napor nije omeo našu sposobnost da osluhnemo pjev ptica oko sebe, primjetimo šum vjetra u granama drveća, pa čak i da zapazimo zakašnjelo cvijeće pokraj puta i čujemo škripu kamenja ispod svojih nogu.

 

 

 


I išli smo, svatko sa svojim nakanama, predavali smo svoje napetosti, rane, nesposobnosti, prostore gdje je ušla tupost, strahove, gdje su uvrede zatvorile sva vrata za druge i za Boga, gdje smo zastali i postali nesretni, gdje to duša u nama tuguje. Moleći desetice krunice putem, pjesmom slaveći Mariju, a promatrajući prirodu oko nas, otkrivali i autora svega, i samo smo trebali osluhnuti tišinu, zaći u mir i zagledati se u Božje djelo. Otkrivali smo sve oko sebe, a tako smo otkrivali i sebe same, našli smo se u suglasju sa sobom samima, daleko od jurnjave, svakodnevnih stresova.


- „Jako mi je drago da sam od bivšeg rapskog župnika vlč. Antona Depikolozvana nastavio tradiciju hodočašća Majci Božjoj iz Supetarske Drage u Lopar u mjesecu svibnju i listopadu. Nije teško okupiti se kad oni koji na hodočašće redovito idu to jedva čekaju. I premda nije riječ o velikoj grupi hodočasnika, doživljaj je uvijek okrepljujući i to cjelovito za dušu, duh i tijelo. Iznova me fascinira lijepa priroda, hod preko Fruge, pa pogled na more, Velebit i onda Lopar. Korak po korak, riječ po riječ i već smo u svetištu. Radost zajedničkog hoda i druženja, molitva krunice, pauze uz kavu i ostale napitke, sve to ostaje duboko u nama i kad se vratimo u svakodnevnicu, a samo Bog zna koliko smo lakši u srcima nakon što smo došli Blaženoj Djevici Mariji u njezin dom i donijeli svoje goruće nakane", poručio je mons. Mladen Mrakovčić.


Ulazeći pjesmom u svetište na brdu Gospe Loparske, kako bi je pozdravili, shvaćamo da je za odmor duše potrebna i hrabrost. Uza sav fizički napor, potrebno je da podignemo glavu, srce i oči prema gore, zapažamo pojedinosti oko sebe, ali i širinu čitavoga svijeta, doživljavamo ljepotu i čudesnost prirode oko sebe. A da bismo to spoznali potrebno je imati vremena, mira, otvorenosti i tišine. Dozvolimo da nas zagrli more, pomiluje sunce, da nam se nasmiješe cvjetovi, da nam pjevaju ptice, da u svemu opazimo nježni Božji zagrljaj.

 

Pročitano 1378 puta