logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

OLUJIC 1400X179

 

Petak, 12 Studeni 2021 10:02

Sretnih 90 profesorice Lucije Štokalo | Zaustavljena prisutnost budućnosti u sadašnjosti

Napisao/la Ruža Kaštelan
Ocijeni sadržaj
(4 glasa/-ova)

Koga od nas barem nekad nije uhvatila žalost da sve prolazi, ili da je najveći dio već prošao? Prošlost u našim životima postaje sve veća, a budućnost sve manja, i izgleda kao da prošlost ima zadatak progutati budućnost.

 

Vrijeme prolazi i izmiče kao pijesak između prstiju. Nemamo nikakvu vlast nad vremenom. Nikad ga ne možemo uhvatiti i čvrsto držati. Prolaznost vremena nije ništa drugo nego njegov neumoran žar i polet da se što prije izgubi u vječnosti.

 

Zato je profesorica Lucija Štokalo proslavila svoj devedeseti rođendan sa svojom obitelji, ali i sa svojim prijateljima iz udruge Pokreta za život, koji su joj priredili iznenađenje došavši kod nje. Bila je to divna prilika da joj se zahvali kao najstarijem članu udruge za njezin humanitarni rad, pomaganje pa i savjetovanje, i za raspoloživost svima. Mons. Mladen Mrakovčić, dekan i župnik u župi Uznesenja BD Marije u Rabu vrlo rado je prihvatio predati buket cvijeća, te joj je rekao par prigodnih riječi, zahvalivši joj za njezin uvijek vedar, svijetli, čvrsti i plemenit životni stav. I vlč. Petar Kordić te Željko Peran priključili su se čestitarima, a svi su zapjevali pjesmu:

 

„…Dolazim ti sestro za tvoj rođendan

da ti pružim ruku, da ti čestitam

sreću da zaželim, da te razveselim

da te razveselim, da ti zapjevam…“

 

Jer stvoreni smo za ljubav, to je naš vječni život, i svaka mala iskrica ljubavi istovremeno je i iskrica vječnog života koji nam se daje ovdje i sada.

 

I danas prof. Lucija Štokalo sa 90 godina zna da imati smisao života znači imati nebo, ući u život, živjeti punim životom.

Prof. Lucija Štokalo rođena je 9. studenog 1931. godine u Stinici, kao treće dijete u obitelji od njih petero. Malu maturu i ekonomsku školu završila je u Zemunu gdje su se odselili jer je otac dobio posao carinika, a tamo je završila i Ekonomski fakultet. Preselila se u Zagreb i radila kao profesor knjigovodstva i profesor organizacije poslovanja. No 1960. g udajom za ing. Josipa Štokala odlazi u Rijeku i radi kao profesor istih predmeta u Upravnoj školi. Suprug 1972. g. dobiva mjesto profesora u tadašnjoj Višoj školi za cestovni promet u Zagrebu i prof. Lucija se vraća u istu školu, gdje ostaje do umirovljenja 1988. g., nakon čega dolazi na Rab, u njihovu obiteljsku kuću. Suprug je umro 1981. g., te je ostala sama s kćerima Snježanom, koja je završila Pedagoški fakultet, i Vesnom koja je završila fakultet Arhitekture, i nije joj bilo baš lagano, jer kako to obično biva, za udovicu se baš puno ne mari, ali nije se predavala i bila je puna optimizma, kao što je i danas, a to sada prenosi na svoje unuke.

 

Večer života doba je mudrosti i razboritosti. Večer života je vrijeme paljenja novog svijetla, ući u svoje srce, dovesti nove, svježe misli u svoju pamet, nove, drukčije, mudre osjećaje. Večer života trenutak je kada treba i Bogu zapjevati pjesmu, kao kad ptice uvečer pjevaju beskrajno lijepo.

 

Znala je da je u životu važno imati vrata, a što znači svugdje imati izlaz i ulaz. Bog je i za njezin život stvorio vrata, a ona vjeruje da su njena vrata život vječni. Bog joj je dao brak, obitelj, prijatelje, i to su njezina vrata. I danas prof. Lucija Štokalo sa 90 godina zna da imati smisao života znači imati nebo, ući u život, živjeti punim životom. I ući u smisao znači postati ljubav, i ona se sva darovala, da bi čitavu sebe dobila u punini. I nek' ju Bog obdari svojim ključevima za njegovo blago punine života i blagoslovi njene puteve prema njemu i prema ljudima.

Pročitano 1571 puta