Skaline ljubavi | Vjernošću stvaramo sami sebe, a i drugoga

Jer ljubav je djelovanje, uvijek na korist ljubljenome, očinskom snagom i majčinskom nježnošću skrbi o drugome proviđajući, rađajući, brinući se, otvarajući nove perspektive, nove mogućnosti.

I onaj drugi koga tako ljubimo, može pomoću te ljubavi otkriti dubinu. Vjerna ljubav, dakle takva u koju je ugrađena riječ „zauvijek“, i onoga tko ljubi, i onoga tko je ljubljen, podiže iznad vremena i pretvara ih u osobe. A biti osoba zapravo znači moći sebi izgovoriti uzvišenu riječ „uvijek“. Vjernošću stvaramo sami sebe, a i drugoga.

A iz takve ljubavi, u prošlim vremenima, baš i ne tako davnim, mnoge žene pomoraca su iz ljubavi hodale bose po „skalinama ljubavi“, Trsatskim stubama, činile zavjet Trsatskoj Gospi, Kraljici Jadrana, za svoje muževe, pomorce da se sretno vrate svojim domovima s dalekih plovidbi morima.

Znale su one, jer je to bio njihov načina života, da u središtu ljubavi nije onaj tko ljubi i njegovi osjećaji, nego ljubljeni i njegovo istinsko dobro, ljubav nije beskarakterna, ljubav je jaka, moćna, ona zahvaća u dubinu.Naime. prije se nije brodovima plovilo par mjeseci kao danas, već godinu i duže u kontinuitetu, i nije bilo dnevne mogućnosti komunikacije kao što je danas. Njihove supruge, majke, djevojke često nisu znale ni gdje su, na kojim morima, ni po kakvim olujama plove, i jesu li zdravi, jesu li umorni, pa i jesu li živi. Pisma su ponekad stizala tek kada su muževi pomorci vratili svojim domovima. I mnoge su otočke žene dolazile brodom do Rijeke i hodale skalinu, po skalinu do vrha Trsatskih stuba, petsto šezdeset i jednu skalinu, mnoge od njih bose, i nije im bilo lagano, umorne od puta, slabo odjevene, možda žedne i gladne, ali pune vjere i usredotočene na život ljubljenoga. Jer ljubav je djelovanje, uvijek na korist ljubljenome, očinskom snagom i majčinskom nježnošću skrbi o drugome proviđajući, rađajući, brinući se, otvarajući nove perspektive, nove mogućnosti.Stube je kapetan kliški Petar Kružić dao izgraditi kao zavjet, davne 1531. godine, 126 stuba na najstrmijem dijelu staze, te se i po njemu zovu, a godinama kasnije su nadograđivane. I stoljećima se korača tim stubama iz potrebe, iz ljubavi, praktičnosti, zabave…

Znale su one, jer je to bio njihov načina života, da u središtu ljubavi nije onaj tko ljubi i njegovi osjećaji, nego ljubljeni i njegovo istinsko dobro, ljubav nije beskarakterna, ljubav je jaka, moćna, ona zahvaća u dubinu.

Danas se divimo takvim odlukama, hodati bos, i ne možemo zamisliti vrijednosti ljubavi tih žena, veličinu njihove ljubavi koja je počivala na riječi – uvijek. Jer danas živimo u mentalitetu „upotrijebi i odbaci“, gdje sve mora biti odmah i sada. A ljubav je postojana, nerazrješiva, i to svaka ljubav, ne samo među supružnicima. Svaki odnos, ako je pravi, nerazrješiv je i ne očekuje se da bude raskinut; svako prijateljstvo, ako je pravo, neraskidivo je, što naravno zahtjeva strpljivost. Znale su one, jer je to bio njihov načina života, da u središtu ljubavi nije onaj tko ljubi i njegovi osjećaji, nego ljubljeni i njegovo istinsko dobro, ljubav nije beskarakterna, ljubav je jaka, moćna, ona zahvaća u dubinu.

U vremenu u kojem živimo ljubav se pokazuje i simboličnim zaključavanjem lokota na ogradi nekog mosta kojim se često prolazi, i tako nastaje vrlo lijepa kreacija koju prolaznici zastajkujući promatraju i možda razmišljaju o svojoj ljubavi, o svom životu, o svojoj prolaznosti. Ali, prava i istinska vrata u vječnost predstavlja ljubav. Otvorimo li ta vrata, sva se druga otvaraju sama od sebe. Za vjernika to nije ništa neobično. „Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu“. Ipak i tko ne vjeruje, naslućuje da u ljubavi postoji trenutak apsolutnosti i vječnosti. Ako je ljubav prava, tj. bezuvjetna i bez interesa, tada nadilazi sve slučajnosti, sve „zbog toga“. Ona uživa sama u sebi, ona je svoj vlastiti izvor i cilj.Zato i loparsko svetište Gospe Loparske, osim ljepote krajolika, odiše i posebnim osjećajima milosti i ljubavi povezanim s nekim prošlim vremenima kada se pješačilo s ostalog dijela otoka kako bi predali Gospi molitve ljubavi za svoje bližnje, djecu, supruge, majke, muževe, i stavljale su svoje marame Gospi na oltar, a sve iz ljubavi jednih i drugih. Na dan sv. Valentina, na dan zaljubljenih, suprug se zahvalio svojoj ljubavi: „Hvala ti za tvoju uglađenost, tvoju ljudskost i simpatiju, za tvoju nježnost, za tvoju hrabrost u vremenima nevolje, za radost, koju si mnogima darivala, posebno obitelji, za tvoje zauzimanje za vjeru, za tvoj uzor u spremnosti na pomoć i za služenje koje si iskazivala svim članovima obitelji, i nesebično svima koji su to od tebe zatražili i koje si susretala.“