logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

Gif animacija za zapoljavanje 2000x240px

 

Srijeda, 16 Ožujak 2022 08:16

Križni put kroz mir i spokoj zelenila parka Komrčar

Napisao/la Ruža Kaštelan
Ocijeni sadržaj
(3 glasa/-ova)
Križni put kroz mir i spokoj zelenila parka Komrčar Napisala i snimila: Ruža Kaštelan

Postoji njegova, Božja ljubav, i ona je vječna. Postoje i druge ljubavi koje nemaju veze s vječnošću. Ograničene su, završavaju. Mogu biti poražene, slomljene. Necjelovite ljubavi. Sitniš ljubavi. Sentimentalizmi, tobožnje uslužnosti i dobrostivosti. Razbijaju se o zid potrebe za brzom pravdom, dolaze do slogana: „Ovo je previše!“ I podbacuju.

 

Hod kroz hrabrost ljubavi spasenja

Sloboda izbora u koju vodi duhovni život nije samo sloboda od svih vanjskih utjecaja, nije samo sloboda od strasti i od ljudske moći. To je istovremeno sloboda predanja. Nije to samo sloboda od nečega nego i sloboda za nešto.

Krenuli smo u procesiji križnog puta, u nedjelju popodne, od crkve Svetog Križa u gradu Rabu uz pjesmu i molitvu s križem na čelu povorke. Svatko od nas u svojim srcima sa svojim mislima, molitvama, predanjima, nakanama, po Gornjoj ulici grada, putem predivnog parka Komrčara do gradskog groblja i crkvice sv. Franje. Iz postaje u postaju, pobožnost križnog puta predvodio je mons. Mladen Mrakovčić, župnik u Rabu, uz sudjelovanje prisutnih pjesmom i molitvom, čitajući „Križni put na Koloseju“ predvođen od pape Benedikta XVI., a napisao ga je mons. Angelo Comastri.

 

Hodalo se polako, bez žurbe, opušteno, prepuštajući se slobodi, razmišljanju o pročitanoj molitvi, meditaciji, prepuštajući se toplini sunca koje je grijalo kroz krošnje stabala u parku. Jer za doživljaj ljepote, mira, slobode u prirodi moramo biti blizu nje kako bi otvorili svoja srca i prepustili se. I naše molitve, pjesme stopljene su s našim željama da dotaknu nebo, prepuštajući osobne križeve ponizno i tiho, susretu „oči u oči“ toj visini života koju spoznajemo kao Božju blizinu, jer željeli smo biti nasuprot križu koji nas je vodio uskom stazom do glavnog križa na gradskom groblju i crkvice sv. Franje.

 

Buka nosi znakove prolaznosti, a tišina znakove vječnosti. Bog nije bio u olujnom vihoru ili potresu, nego u „šaptu laganog i blagog lahora“.

Bili mi vjernici ili ne, iskrice vječnosti svi možemo osjetiti. Te iskrice su poput „oznaka na putu“ - pokazuju kako može biti, kako bi trebalo biti. Iskusili smo da je priroda prolaz prema vječnosti. Ona ima tu sposobnost da nam u vremenskim promjenama prenosi osjećaj bezvremenosti. Buka nosi znakove prolaznosti, a tišina znakove vječnosti. Bog nije bio u olujnom vihoru ili potresu, nego u „šaptu laganog i blagog lahora“.

 

A korijeni ove pobožnosti sežu u vremena prve Crkve kada su kršćani događaje Isusova života obilježavali na mjestima gdje su se oni doista i zbili. Tako su se na Veliki petak okupljali na Kalvariji, a na uskrsno jutro kod Isusova groba. Najstarije svjedočanstvo nalazimo u spisima hodočasnice Egerije iz 4. stoljeća, koja je opisala slavlje Isusove muke u Jeruzalemu. I ovih dana, u vremenu korizme, koje je razdoblje posta, pokore, odricanja i razmatranja Isusove muke, koje se najčešće odvija kroz pobožnost križnog puta, molitelji se služe tekstovima iz molitvenika, onima koje su napisali sveci ili pak onima koje sami sastave.

 

Na tragu postignutog mira

Sloboda izbora u koju vodi duhovni život nije samo sloboda od svih vanjskih utjecaja, nije samo sloboda od strasti i od ljudske moći. To je istovremeno sloboda predanja. Nije to samo sloboda od nečega nego i sloboda za nešto. Koji je sam po sebi slobodan, postaje također slobodan predati se drugima, biti slobodan od tuđih očekivanja i isto tako od kruženja oko samog sebe – to je pretpostavka za ljubav.

 

I toga popodneva Gornja uska ulica otkrivala je svoju novu dimenziju o suncu i svjetlu, odzvanjajući pjesmom i skladnom, ritmičnom molitvom dodirujući srca sudionika, te nastavljajući parkom Komrčar nalaziti mir i spokoj u zelenilu. Jer Kristov put je put ljubavi za one koji se ne plaše križa, i idu po njegovim stopama.

Pročitano 976 puta