Home Uncategorized @hr Refleksija na vraćeni list psaltira iz liturgijskog kodeksa u Kamporu – Živjeti s darom iz prošlosti

Refleksija na vraćeni list psaltira iz liturgijskog kodeksa u Kamporu – Živjeti s darom iz prošlosti

0
Refleksija na vraćeni list psaltira iz liturgijskog kodeksa u Kamporu – Živjeti s darom iz prošlosti

Foto: Foto: Ruža Kaštelan

 

Pa ipak dok psalamske riječi upozoravaju na širenje zla, iznoseći poraznu sliku o ljudima – nikoga nema tko bi činio dobro – nakon tolikih godina neki su ljudi u Japanu očitovali da ipak živi dobro i onda kada se čini da ga nema.

Rab danas oglas

Ali ulazeći u knjižnicu samostana sv. Bernardina Sijenskog u Kamporu, gdje nas je poveo fra Ivica Strčić, predstojnik samostana i župnik župe sv. Eufemije, oduševio nas je pogled na te stoljetne knjige. Neobičan šum listanja njihovih stranica, a mnoge su i rukom pisane i prepisivane, ima moć prenijeti nas u prošlost i obaviti nekom sjetom na dane kada su živjeli i stvarali neki drugi ljudi postavljajući si možda jednaka pitanja. Pa mi danas od njih ovdje imamo oko 7 tisuća rijetkih knjiga, s nekoliko oslikanih misala, korala, 34 primjerka prvotiska (inkunabula), rapski zbornik iz 1598. godine, a tu je i galerija slika fra Ambroza Testena koji je u samostanu u Kamporu stvarao od 1967. do 1982. godine. Fra Odorik Badurina je za svojeg dvadesetgodišnjeg boravka u samostanu napisao više samostanskih kronika, te ih objedinio 1941. godine, u Veliku kamporsku kroniku.

 

Najvažnija i najplodnija djela slobode nisu toliko ona kojima preobražavamo vanjski svijet, koliko ona po kojima mijenjamo svoj unutarnji stav kako bismo nečemu dali pozitivan smisao, oslanjajući se na vjeru po kojoj znamo da Bog može izvući dobro iz svega, i to bez iznimke.

 

Tako je krajem lipnja u franjevački samostan u Kamporu država Japan vratila list, točnije dvije stranice psaltira iz 15. stoljeća. Jer 1986. godine bilo je provaljeno u samostanski muzej, i tada su ukradeni zlatni kaleži koji nisu nikad pronađeni i psaltir, knjiga psalama iz koje je istrgnut list na kojem je bio vrijedni iluminirani inicijal. Ostatak antifonara su provalnici bacili u more i pronašli su ga ribari, ali ga više nije bilo moguće restaurirati. Tako je hrvatski veleposlanik u Tokiju Dražen Hrastić obavijestio samostan da je izgubljeni list psaltira pronađen u Muzeju zapadnjačkih vrijednosti u Tokiju i da ga Japanci žele vratiti originalnom vlasniku. Muzeju u Tokiju ga je ponudio jedan japanski kolekcionar umjetnina, no ne zna se kako je list kamporskog psaltira do njega došao. Danas je pohranjen u samostanskom arhivu.

 

 

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško je rekao: „Možemo zamisliti koliko je truda, znanja, osjetljivosti i odgovornosti bilo potrebno uložiti da se dođe do podataka odakle je taj list i zatim ga vratiti Hrvatskoj. Predivan je to primjer koji nas, na polju kulturalnih dobara, ohrabruje u činjenju dobra. Na prvoj stranici lista napisana je na pergamentu, na latinskom jeziku, prije pet stotina godina antifona koja ide prema Psalmu 95, a taj psalam moli: U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove. A nije li rukopis završio u moru? Ali – iako za nas naizgled uništen – vraćen je Gospodinu, našoj crkvi i narodu – po jednom listu“. I nastavlja se drugom stranicom na kojoj je oslikano početno slovo „D“, iluminirani inicijal, koji je očito privukao kradljivce, a kojim započinje Psalam 53, koji na hrvatskom glasi: Bezumnik reče u srcu svome: Nema Boga. Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro – nikoga nema.

 

Pa ipak dok psalamske riječi upozoravaju na širenje zla, iznoseći poraznu sliku o ljudima – nikoga nema tko bi činio dobro – nakon tolikih godina neki su ljudi u Japanu očitovali da ipak živi dobro i onda kada se čini da ga nema.

 

Sudbina naše prošlosti rješava se u sadašnjosti, a budućnost nam uvijek izmiče. Ipak, možemo se u sadašnjosti pozabaviti svojom budućnošću i dati joj usmjerenje. Možemo donijeti neopozivu odluku, dati obećanje i ostati mu vjerni. Jer ako smo vjerni danim obećanjima, vladamo budućnošću. Tada budućnost nije više razularen konj koji nam bježi s puta. Vjernost kroti konja i vodi ga galopom prema određenom cilju.

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime