Home Beseda po domaću Rapski kantunić našega Josa Fafanđela: DIBLJI PRASAC

Rapski kantunić našega Josa Fafanđela: DIBLJI PRASAC

0
Rapski kantunić našega Josa Fafanđela: DIBLJI PRASAC

Foto: RabDanas

 

Da, da – od vepra, i niš drugo ne more bit. A zapametil san te čape ono kada su prvije već bili diblji prasci na Rabu. Ali unda ih je bila masa, jato i velih i malih, ma ovoga puta ja san vidil samo jedan jedini sled i to ne od veloga nego od mladoga prasca. Male, unako sridnje čape od mladoga veprića.

Rab danas oglas

 

I gren ja po sledu, pa san i sinjal od kud je taj prašić arival i kuden je priko mela šal naprvo, tamo kuntra Kamporu, oli Gonaru. Sto posto, niš drugo ne more bit nego vepar, oli mladi diblji prasac. Napisal san potle poruku prijatelju i govorin mu: Ćo, a vidiš ti ča mene čeka – poginut ću jušto kako i Nikola Zrinjski. Dabome, govori se da je i njega va lovu razdrmal diblji prasac.

 

Istešo, valja reć ono ča je, mene va lovu sigurno neće razdrmat diblji prasac, boj ja ga neću poć lovit. Ne zato ča me je strah, nego zato ča ja ne moren ni bit nikakov lovčar. A naki mod more i bit lovčar onaj čovik ki jako voli beštije. I to je ono ča san van otil reć. Evo, ja san se sada pokazal kako špijun i izdajica. More bit da san i prvi šerval da su se na Rab nazad tornali diblji prasci. Dabome, ako ni prvi šerval onaj ki ga je more bit i donesal vamo. Boj ono prvije se je govorilo da su na Rabu bili diblji prasci zato, boj da su ih lovčari sami donesli da bi imili ča za lovit. Oni su govorili da to ni istina, a drugi su jopet govorili da diblji prasac more sam preplavat na Rab, gori od Velebita, pa doli na Mišnjak. Kako je da je, na Rabu su bili, i za par godin ih se puno nakotilo, a udna su lovčari jednoga po jednoga liberali i nestali su. I evo ih sada jopet.

Eto, zato san ja na muci, boj z jedne bande volin i te beštije i nebi otil da se ni jedan ne ubije, a z druge bande znan da to nisu naše domaće beštije i da kada bi se puno njih nakotilo da bi to mogla bit vela ćakula za uvako mali otok.


A zna se već odava kuliko muke zotin i danas imaju Lošinjani, Krčani, a najviše sada i Cresani. Puno se je toga blaga tamo nakotilo pa činu velu škodu po poljiman, a govoru da i mladi janjci napadaju. I ča ja sad moren? Moran stisnut zubi, reć ono ča je, mučat i bit razuman da dibljemu prascu ne more bit mesta na malomu otoku Rabu. A kada njih kod nas ima, neka znate da mi i ni baš pravo poć unako na miru i sam šetat po našiman gušćiman. Govoru da se i un boji čovika kako i mi njega, ali nikad ne znaš kada moreš na minu naletit. Oštija, još bi se i to otilo da me jednoga dana – diblji prasac pojide

 

  • Napisal: Joso Fafanđel (21.4.2018.)

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime