Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: DVI STVARI

Rapski kantunić Josa Fafanđela: DVI STVARI

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: DVI STVARI

Foto: RabDanas

 

A evo, i vrime je malo puklo i ni više teplo kako je do sada bilo. Inšoma, sve se više, pa makar i pomalo va žrna od promin zamoćujemo. Vrime se minja i navišćuje jesen, gosti i školanti nan pomalo gredu ća, a ova naša dičina ča ostaju sada će pol dana bit doma, a pol va školamin.

Rab danas oglas

 

Jušto pasane šetemane gren do moje butige po provištu, pa san ze zamišal va dicu ka teku z biciklamin simo tamo, i na onima rošulamin i romobiliman se trkaju, jušto kako da oćeju na silu još ovo malo vrimena od školskoga odmora skoristit. A ja san se učinil šordav, pa ih pitan:

Dica, a kada ono škola počimlje? A oni su zabrenzali i razletili su se kolo mene, pa mi jedni odgovaraju da škola počimlje osmoga, a drugi da devetoga.

Ma ni osmoga, ljuti se jedna mića mala, boj osmoga je nedilja i Mala Gospa, a škola nan počimlje devetoga, prvidan potle nedilje!

E to je već bolje, govori nato jedan diško, a ča se mene tiče more počat i desetoga, a petnajstoga bi još bilo i najbolje! Da dica su se tuliko naučila na igru, po lipomu vrimenu, da in se sada baš i ne gre va škole se zaklapat. A ja ih razumin i zato ću jopet reć da ki vrag tira ove naše vlasti da dicu tako rano va škole zatvaraju. Ali to ni moj posal, nego kako su odredili tako će i bit.

 

Da, a ona druga stvar je Mala Gospa. Loparski je to blavdan, a od vajk su ga i svi Rabljani poštivali. Bila je, a i danas je ostala užanca da za Malu Gospu triba poć Lopar. Jedni poradi onoga njihovoga veloga sajma, a drugi i poradi mise i sajma. A prvije je bila još jedna lipa užanca, a to je da su se i fameje medase kumpanjale. Recimo Dražani bi na Malu Gospu šli kod nike fameje lopari na ubed, a ta fameja bi za blavdan od Petrove došla kod njih doma na ubed.

 

Ben, ma svi su najviše volili onaj njihov veli sajam ki i dan-danas dura, na komu bi se moglo kupit ča to za domaću potribu, recimo šmur, motiku, oli postole gumenjače.

A povidal mi je jedan Loparanin kako je na Malu Gospu i jedan Ličanin držal banak na komu je sve moguće šuškarije prodaval. Kad dojde do njega jedna mlada Loparka i pazi ona po banku oće kadi šervat onaj mali škartočić od črva, onoga praška za robu oli bičve očrvit. Ni ga mogla šervat, pa da pita ona toga Ličanina:

– Barba, a imate vi more bit črva?

Ličanin da se je malo va nju zagledal, počal se je unako muški smijat, pa da je govori:

A vid ti vraga! A di si bila dok san ima črva? Lipa moja, sad imam samo – črvića!

 

Joso Fafanđel za Kanturnić, 6.9.2019.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime