Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: ŠKOLANTI

Rapski kantunić Josa Fafanđela: ŠKOLANTI

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: ŠKOLANTI

Foto: RabDanas

 

Oćo, a jako me je znenadilo da je najviše prvašićev ove godine va Drazi. Da, njih 16 da je šlo va prvi razred. Povidan to jednomu pa mi govori da je za takovo stanje najviše krivo ono draško društvo Tunera, boj da je va tomu društvu puno mladih famej, a oni da šempre okolo putuju, pa unda ne samo da se veselu i gledaju prirodu, nego dabome, da se zvečera i po postiljah taču. Činu dicu, da prostite.

Rab danas oglas

E, a ča ćeju nato reć naši školanti? Potle teploga leta paritili su i oni va školu. Na celomu Rabu naša glavna škola Gradu da je primila 691 školanta. Evo ga na – šejsto devedeset i jedan! A ča ih ni moglo bit lipo okruglo 690, a ne 690 i još jedan priko?

Je, govori mi jedan, moglo je, ma niki su učinli jednoga više!

Ben, ma puno je važnije da je ove godine po prvi put šlo va školu ravno osandeset prvašićev. A još je važnije da je pet od njih više nego lani. Da, boj to pari da pomalo rastemo, makar bi valjalo vit i kuliko nas je šlo i na onaj drugi svit. Ali za to sada nećemo bacilat.

 

Oćo, a jako me je znenadilo da je najviše prvašićev ove godine va Drazi. Da, njih 16 da je šlo va prvi razred. Povidan to jednomu pa mi govori da je za takovo stanje najviše krivo ono draško društvo Tunera, boj da je va tomu društvu puno mladih famej, a oni da šempre okolo putuju, pa unda ne samo da se veselu i gledaju prirodu, nego dabome, da se zvečera i po postiljah taču. Činu dicu, da prostite.

 

Ben, ma ima i va drugiman mestima prvašićev. Va Brbatu i Kamporu da ih je po pet novih, va Mundanijah samo dva, a va Loparu 12. Oni drugi, od Banjola, Palita i Grada, svi gredu Grad va školu, a novih je 40. E pa neka in je sviman skupa lipo i sritno školovanje.

 

Spominjal san malo prvo onaj broj 691, oli bolje reć onaj broj 1 ča je šal priko 690. Pametin da se ni mi kako dičina nismo bojali nijednoga broja, kuliko smo se bojali jušto toga broja jedan. Ma, jednako kako i ovi današnja dabome. Da, da, ma nismo ga unda ni zvali jedan, nego je bilo kršćeno da je to jedinica. Oli kolac, kada bi se zotin rugali. A kako i danas, varamente. I zato je tako vajk bilo da se školanti i jedinice nikakor ne slažu jedni z drugiman. E, a danas more bit još i više. Da, boj danas ako dite va školi ne dobije 5, unda gre doma plačuć.

A kuliko si dobil?, pitaju ga doma, a dite jadno govori da četiri.

Mat ni baš kuntenta, ma muči, a otac veselo skoči pa govori:

Jo lipi moj, četiri je vela ocjena. Ja kad san bil va školi ja san veselo hodil doma kada bi i dva dobil, a tri je bilo kako da su mi novu balu kupili. I to je istina, boj petice su unda bile jako retke.

Istešo, ma ne zato boj da smo mi bili šordaviji od današnje dičine. Ne, nego su se pravednije ocjene dilile. A za to su i ovi naši današnji mudraci ki peljaju obrazovanje va državi isto krivi, boj, da bi se dica upisala na fakultet, da moraju svi imit petice va školi. Ala šu, ne moraju, ali oni ki imaju petice prvi su na redu, pa unda oni drugi falsuju. Zato se danas i dilu petice i šakon i kapon, tobože, da bi se školant mogal na fakultet zapisat.

Ne, to mi se njanci malo ne pijaža. Boj i jedinica je ocjena, bi rekal onaj mali kada ga je otac pital da ča je dobil va školi. Otac ga je otil ubit, boj da je dobil jedan. A mali da mu govori: – Jo, ćaća, ma ti niš ne razumiš. Jedan je jedan, a kuliko je bilo onih ki nisu dobili niš!

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 28.09.2020.

 

 

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime