Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: BRAVI NA MOSTIĆU

Rapski kantunić Josa Fafanđela: BRAVI NA MOSTIĆU

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: BRAVI NA MOSTIĆU

Foto: RabDanas

 

Malo bolje se i žive nego prvije pa ni više potribe ni za lupežarit jedan drugomu po susedstvu. Da ne rečen kako su ljudi jedni drugiman i jančići krali gori po Kantu, oli kakovu ovčinu. Ben, ma više puti bi se to dogajalo ne poradi zločestoće, nego poradi mižerije i potribe. Ljudi su zato znali govorit kako ni grih ukrast onomu ki puno ima. Ali danas se čuda dogajaju

Rab danas oglas

 

Ovoga puta črno vino. I zlil je un meni va žmulj ono pravo, pazin ja i dušin kako oni pravi ča kušuju, i vino mi se pari lipo, gusto i črno, a lipo i duši podnos.

Još je jako slatko, govori un meni, ali kuha i doć će un na svoje.

Gutnen unda, ma ne veli gut, i pravo da van rečen bil san jako kuntenat. Je, vino je još slatko, ali ima vrimena kadi je još Martinje. Ma, kuliko je slatko tuliko je i gušno i ne pači mu nikakov grubi vonj.

Neka znaš, govorin mu ja, da će ovo bit dobro.

I vidin ja, njemu uši vreda gredu na gori i smije se pomalo, pa mi govori da mu je to drago za čut, boj da se je i njemu parilo da vino nima falinge.

Je, siguno, dobro je, potvrđujem mu ja. A bit će i bolji kad uzrije, dabome.

A sada kušaj ovo, govori un jopet meni, pa mi natoči va žmulj ono nalijeno vino, tobože mezovin.

 

Pazin ja i mezovin je i gust i črn. I ni druge nego i njega malo gutnen, pa san zamukal, pa unda jopet gutnen, a un me pazi, pa me pita da ča je, da ča se je dogodilo?

Ni se niš dogodilo, govorin mu ja, nego mi se na prvu učinlo da si ti zabunon utočil i va drugi pot ono isto vino.

A ne, nisan još tuliko munjen! Ono prvo je pravo, a ovo drugo je mezovin. I ča govoriš?

Čoviče, govorin mu ja, ovo drugo ti je a diboto isto kako i ono prvo. Jednako slatko, jednako črno i gusto i jednako ljubi i usta i grlo.

Istešo i ova lipa suseska ćakula, unako zausput, isto na lipi mod čovika čini kuntentin. Boj ima i onih susedov ki bi jedni drugiman i kuću nagorili, a ne da bi skupa mlado vino kuševali. A to ni dobar nauk i tribalo bi ga ča više debandivat.

 

I vidin ja da un sada još više gori od spokoja, pa mi govori:

Ala, kušaj unda i jedno i drugo još jedan put. A ja mu govorin da ni potribe i da bi to bilo priko mere, boj san ja još na tankoj marendici.

A bogati, govori un meni, ja znan da bi sada tribalo najprvo par hetic paškoga sira i domaćega pršuta, pa unda kušat. Ali neće bit niš od toga, boj vidiš i sam kakova su vrimena.

A niš, govorin ja njemu, čekat ćemo unda Martinje i one lipe črne menule na ploči.

 

Istešo i ova lipa suseska ćakula, unako zausput, isto na lipi mod čovika čini kuntentin. Boj ima i onih susedov ki bi jedni drugiman i kuću nagorili, a ne da bi skupa mlado vino kuševali. A to ni dobar nauk i tribalo bi ga ča više debandivat. Jedni govoru da to ni uvik moguće, a ja govorin da je, samo da baren jedan vajk triba prvi malo pomolat. Boj ako su oba dva trdoglavi kako bravi, unda ne more niš bit nego se samo moru kako bravi i busat. Dva brava, pa udri jedan va drugoga. Kako i ona dva prava brava ča su se busali na mostiću priko potoka, boj niki ni otil prvi popustit, da moru pomalo jedan po jedan priko pasat, pa su se oba dva stumbulali nutra va potok. Jušto tako, mislin se ja, triba da se i ljudiman dogodi kada su već i oni munjeni bravi.

 

Ma kuliko čujen, danas kako da je manje onoga nidanjega suseskoga karanja. Vrime čini svoje, ljudi su manje zaklopljeni, imaju novine, televiziju, radijo, svi mogući telefuni, a i ono čudo od interneta. Malo bolje se i žive nego prvije pa ni više potribe ni za lupežarit jedan drugomu po susedstvu. Da ne rečen kako su ljudi jedni drugiman i jančići krali gori po Kantu, oli kakovu ovčinu. Ben, ma više puti bi se to dogajalo ne poradi zločestoće, nego poradi mižerije i potribe. Ljudi su zato znali govorit kako ni grih ukrast onomu ki puno ima. Ali danas se čuda dogajaju, boj ni više one grube mižerije, ali kako moremo gledat i čitat, oni ki više imaju još više i kradu. I to ne janjčića, oli ovcu starčinu, nego milijuni. I to ne milijuni kun, nego milijuni euri. A ja se više puti pitan, ma kadi kvragu i držu tuliki šoldi, a da to niki ne vidi? Na banci ne moru, va najveći takujin ne stane, a unda jedino slažu va kašete ala kumpir, pa va škuro da se ne pokvaru.

 

Pa ča ni unda bolje ono kada sused susedu kušuje vino i još se nada onomu pravomu za Martinje, uz one lipe črne menule na gradelah. Kvragu i lupežarija i bravi na mostiću.

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 09.10.2020.

 

 

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime