Ispiši ovu stranicu
Utorak, 01 Lipanj 2021 08:01

Rapski kantunić Josa Fafanđela: PASANO I DANAŠNJE

Napisao/la Josip Fafanđel
Ocijeni sadržaj
(1 glas)
Rapski kantunić Josa Fafanđela: PASANO I DANAŠNJE Fotografija Miroslava Maroevića iz arhive Josipa Andrića

Ni pasalo puno vrimena da smo čitali kako je na Rabu prestavljena knjiga ka se zove Otok Rab u prapovjesti. Na muke, ali došal san nikakor i do toga libra. Lipi i veli libar va komu je, a diboto 3 kila. Ali, dabome, libri se ne miru na kila kako kumpiri, nego se gleda ča va njiman piše.

 

Nideri (zapametimo ovo!) na otoku Rabu, nideri kuće i stara naselja nisu građena va polju. Iz tih vrimena tribalo bi zato učit i danas, da bi osigurali budućnost i drugiman generacijamin ke će i potle nas živit na ovomu školju. Ali ne, mi smo kuće va polja preselili.

Drago mi je zato da zada ovoga libra stoji i Grad Rab, a napisal ga je mr. Ivo Oštarić. Čitali smo i do sada o prošlosti otoka Raba, ali o našoj prapovijesti puno, puno manje. To va libru govori i autor Ivo Oštarić, tobože, da je prapovijest otoka bila nedostatno obrađena. Autor piše da, iako bez poznavanja prošlosti, posebice prapovijesti, na ku se unda nastavlja i antika, a na nju sva druga povijesna razdoblja do danas, suvremenici se ponašaju, kao da od života va timan davniman vrimenima muderno društvo ne more niš važno naučit.

 

Otok Rab je kako i drugi naši otoci, tisućljećima živil od ratarstva, stočarstva, ribarstva, proizvodnje soli i pomorstva. Zemlja je bila hraniteljica, a stoka, ponajprije ovce, blago bez koga se ni mogal zamislit život. Ovca je davala sir, vunu, meso, mliko i kožu. Sva roba od naših predaka bila je ili od kože ili od ovčje vune, a naselja na otoku Rabu, građena su na rubu od polja i pašnjaka i to dalje od mora. Zemlja se čuvala za proizvodnju spize. Svi nidanji stani za blago i mošuni građeni su va pašnjacima bez obradive zemlje, a onda se je blizu njih raskapalo zemlju za učint vrtal za sadnju povrća, a potlije i smokve, slive, mendule i murve. I kako zaključuje, Oštarić, naši su se preci racionalno ponašali va prostoru i tako ga očuvali za buduće generacije. Nideri (zapametimo ovo!) na otoku Rabu, nideri kuće i stara naselja nisu građena va polju. Iz tih vrimena tribalo bi zato učit i danas, da bi osigurali budućnost i drugiman generacijamin ke će i potle nas živit na ovomu školju. Ali ne, mi smo kuće va polja preselili.

 

Putićev kroz pašnjake danas ima jako malo, a oni po kiman su se i va bližjoj prošlosti movili čobani zarasli su va draču i makiju, pa je danas jako teško tude pasivat. Zato i jesmo poznivali samo malo gradin i mali broj gromač od stenja (gomile). Ali puno nađenih gromač ke su nastale krčenjem zemlje po celomu Rabu, govoru o čudnovato vridnima generacijama ljudi ki su na otoku živili. Zato, najmanje zočin in se moremo odužit to je da očuvamo, da spasimo te spomenike ljuskoga truda i volje za životon, da budu putokaz i namin današnjiman. Ben, ma valja reć kako je danas uništavanje toga spomena jako velo, boj veli bageri na prešu moru učint i jako velu škodu, puno toga grubo ruvinat. Eto, tako govori Ivo Oštarić i zato mu vela fala ča je sve to našal, zapisal, a i poslikal, pa će za vajk, a baren va lipomu libru ostat. I nadajmo se da će bageri sve manje po Kantu šetat i mocire takat.

 

Recimo i to kako je ovaj libar podrdžal i naš gradonačelnik Grgurić, a valjalo bi zapametiti i ono ča je rekal, a to je - da bez poznavanja prošlosti mi se gubimo va sadašnjosti, pa bi nan i budućnost mogla bit građena na nestabilnim temeljima. Lipo dabome, ali neka ne zaburavi ča je rekal, boj više puti se zna dogodit da ovi današnji ki put znaju i preskakat trud onih ki su bili prije njih. Zato ni zgorega još jedan put reć da bez poznavanja i priznanja prošlosti, mi se gubimo va sadašnjosti.

 

A evo i izbori su pasali pa bi nan sada tribalo bit važno kakov će posal učint oni ki su se ovoga puta va novu vlast kolegali. Da vidimo oće sada zapuhat malo leštiji burin i jadro napuhat, oli će (bi rekal onaj kamporski Mahić) naš kaić stat na mestu i samo se duron na ćuhadinu lelat.

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 31.05.2021.

Pročitano 782 puta