Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: CIP

Rapski kantunić Josa Fafanđela: CIP

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: CIP

Foto: Fotografija Miroslava Maroevića (iz arhive Josipa Andrića)

 

Da, rekal san “cip”, ali ja bi volil znat ako vi znate ča je to cip. Cip je onaj starinski alat zokin se je na va na šemu selu “tukla” šenica oli rž. Na starinski mod bi se tako žito vršilo. Va ruci maniga (drško), a gori vežena par metri duga prutenica, pa udri vraže da zrnje skače van. A spomenul san cip zato boj pametin kako je onaj pokojni Pere, koga smo zvali Biža, na jednomu sastanku slušal jednoga kako tobože drži govor, pa nikad fermat. Govori i govori, nikad kraja, a Biža mene lupi z laktan pa mi šapuće: Ćo, ma ča misliš, ono je – cip!? A ja san z rukan pokril usta da se nebi unako naglas nasmijal.

Rab danas oglas

 

Drško se stavi varuke pa se zgor glave naglo zamaše da se prutenica digne va zrak i okolo okrene, a unda šnjan jopet naglo buta doli ležimice na pod, oću reć po slami. I tako duron gori pa doli, gori pa doli – prutenica svižlje, tuče po snopiman, a zrnje skače van i šoto slame na guvnu ostaje.

Da, da – tako je to bilo. Ali nemojte mislit da su cipi za vajk nestali. Ne, ne! Jesu varamente oni pravi cipi z dugon prutenicon, ma nisu oni ki volu puno govorit, a niš ne reć. Pa samo pilu i pilu, oću reć: tuku i mašu s cipon priko glave. Tako dočim gledan na televiziji naš Sabor, oli kakov drugi sastanak kadi pulitičari debatiraju, ja se vajk domislin pokojnoga Pera Biže, bog ga pomiluj, i čujen ga kako mi šapuće – pazi malo, ono su cipi! Ne more čovik virovat kuliko se cipi samo va jednomu danu more vit na televiziji. Zato ono malo žita ča još rodi po Slavoniji ni triba s kombajnon vršit. Dosta je nakrcat par kamijoni pa žito popeljat na ono velo guvno priz Sabor. A unda svi zastupnici potirat van pa neka svojiman cipiman po snopićiman mašu. A ne da sedu va teplomu i po praznoj slami tuku. Ala šu, jedino ča bi se s cipiman va rukah malo više spotili, a i umorili, pa bi unda iskali i veću apanažu za marendu. Ali ni to ni veli problem, boj kuliko san dočul va Saboru in je spiza jeftina, za bagatelu, pa neka žeru kuliko ih je volja. Ben, ma ki celi dan s cipon po slami prutena njega i pasa volja za veli ubrok. Zato Slavonci požanjite žito i voga snopi na guvno priz Sabor. Neka vrazi mašu s cipon, koga je volja neka tude po slami tuče, a ne nutri va Saboru. I neka televizija to pokaže pa ćemo mi pljeskat, navijat i naganjat ih. Jo ma ča bi bilo za gušt gledat kako prutenice kolo njih letu i po slami praskačaju.

 

A sada bašta, boj bi ki od vas mogal i meni reć kako san se i ja pomalo latil s cipon navijat. Ben, ma isto mi je nikakor drago da san se ja danas domislil toga vražjega cipa. I zato ću poradi ovih mlajih još jedan put reć ča je to cip. Varamente i rekal san već da je to alat za tuć rž i šenicu. Ma ne zrnje nego snopi da zrnje skače van. Od komad driva načini se drško dugo jedno metar i pol oli dva, a unda se parića i jedna prutenica od tankoga jasena duga ča više, baren tri oli četiri metra. Na vrhu drška z nožićen se udela kanalić, pa tako isto i na vrhu prutenice, a unda se oni na kratko vežu špagon, oli još bolje s kožon (remikon) da ča više dura. I unda se namasti z lojen da špag lipo okolo kuri. Drško se stavi varuke pa se zgor glave naglo zamaše da se prutenica digne va zrak i okolo okrene, a unda šnjan jopet naglo buta doli ležimice na pod, oću reć po slami. I tako duron gori pa doli, gori pa doli – prutenica svižlje, tuče po snopiman, a zrnje skače van i šoto slame na guvnu ostaje.

 

Eto, za kanatu od godine san jušto to otil reć. Ni da se ni ča to i lipoga dogodilo, ali naši pulitičati, naš Sabor i puno toga ča se se z nesritnon koronon dogajajlo, zasvin je najviše tračilo na onaj veli cip ki po slami tuče. Da, naši starinksi cipi su odavna već žnjilili, a ni mi na Rabu nismo bili lešti baren ih va kakov muzej prezentat. I tako, na velu žalost, ni više takovoga alata za vit, ali kako ča ste čuli prazna slama se i naprvo tuče. Sve se pomalo zaburavlja: i alati i običaji, ali niki neće da zaburavi praznu slamu tuć. Tako, dočim šervan našega pulitičara za govornicon, odmah vidin kako va rukah drži jedan veli cip pa maše i maše i na sve bande tuče. I ča je najgore, vajk na prazno, na žalost!

 

I zato nan va ovoj novoj godini jušto to i želin, tobože, da s cipiman ča manje praznu slamu tučemo, a ako se već laćamo cipa unda tucimo po ovomu vragu od korone da se baren toga zla liberamo. Ali pametno i pomalo da jedni drugiman glave ne porazbijamo. I mi na Rabu, dabome! Sretna vam Nova godina i kuraju!

 

Napisal: Joso Fafanđel – Za Rab Danas, 29.12.2021.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime