Home Beseda po domaću Tlak od života

Tlak od života

0
Tlak od života

Foto: RabDanas

Drugi dan gren malo do suseda na bevandu, kad evo ti ga na, i un je va muci. Te boli ga ovo, te boli ga ono. A na tavli mu stoji ona vela škatula od postolov.

– Ala, ala – ki ti je vrag?, pitan ga ja. A un digne pokrov od te škatule, a ona puna nutri onih malih škatulic od likarije. Puna puncata, do vrha.

Rab danas oglas

– Evo, pazi malo, govori mi un nato, ovo je moja vičera!

A svi tri oni, i rođaci i sused, imaju već varamente zericu i priko sedandeset godin. Ma jopet, mislin se ja, i nisu to nike vele godine. Puno je, ma ni i priko mere.

A zač ja to vamin sve govorin? Govorin zato boj san malo zaviril va onu bilježnicu od moga pokojnoga oca ki je doživil punih 92 godišća života, a va toj bilježici je sunjival ča se je to kolo njega uto vrime dogojalo. Kuliko ja pametin ni pil nikakovu likariju, a va bolnici, va Riki, bil je samo par dan i to poradi veloga tlaka va očiman. A vidil je bolje nego ja. I unda san va toj bilježnci šerval kako je va ovomu misecu marču 1998. godine zapisal da je počal pit tablete ke se zovu digonol, daganol, oli daganal, teško je za čitat boj je malo grezije i napisano. A potle mi je arivala podruku i ona bilježnica od 1995. godine pa tamo, isto za marač, piše uvako:

Tlak života – dana 16.3. – 160 kroz 80.

Diboto san se malo i nasmijal kuliku je otac brižnost dal tomu svomu krvnomu tlaku, kada ga je nazval – Tlak od života! 

Ali imil je pravo, boj ni se ča zotin vražjin tlakon igrat. Ali šerval san da bi za taj njigov tlak od 160/80 danas doktori rekli kako je i priko mere visok. A za ono vrime un je bil tobože, a diboto po meri, boj pametin da otac nikad ni pil tablete za tlak. Kako je da je, ma eto – malo medicine, a dug život. Altroke, ona liakrija na tavli od suseda, tobože, puna škatula od postolov.

Ben, ma pravo da van rečen i mene su doktori nagovorili da moran pit pol one male pirulice za onaj, kako je moj otac sinjal – tlak od života!

Ali na svu sriću još niman na tavli onu škatulu od postolov. I nedaj Bože da je bude, makari još vajk ima vrimena da ona i mene dopade.

– Kaj ste bili Ante?, pitali su pokojnoga našega znanoga Boljfara.

– A bil san kod likara, a kadi drugo, rekal bi un.

– A ča vas boli?

– Jo, da ča, a sve va meni i još celi metar kolo mene!

E, to je već prava bolešćina, ka je zasigurno i njemu pruntala na tavlu onu nesrićnu škatulu od postolov. Ma, ne migo praznu?!

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime