Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: LAMBIK

Rapski kantunić Josa Fafanđela: LAMBIK

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: LAMBIK

Foto: Foto: Josip Fafanđel

 

Ali kad se mlado vino pretoči unda kuhaju i pajca, a ne samo vino. A pajca su, moran to reć poradi mladih, pajca su ono ča se dobije kad se grozje zgazi va košu, oli mudernije – kad se grozje samelje. To se zapravo zove – mast. I tako vino par dan najprvo kuha na mastu, pa se unda pretoči na čisto va bačvu i tekar unda va maštelu ostaju pajca.

Rab danas oglas

 

Prvije su se ljudi zato i za mrzlijega vrimena kupli kolo lambika, boj dokli se ložilo na drva, bilo je va konobi, oli garaži i teplo. Pa bi se ljudi grijali, ćakulali svakojake štorije i pomalo kuševali tu mladu rakiju od lambika. Dabome, danas žalimo i za timan vrimeniman, boj ovo novo kuhanje rakije isto kako da gre malo na prešu i nima više onoga nidanjega komoda i gušta, onih ćakul i onoga smiha kolo lambika.

Danas se na ta pajca stavi i malo cukara pa se pokrije i čeka vrime za skuhat rakiju. Rekal san “malo cukara”, magari danas čujen da se va pajca sve više stavlja ne malo, nego šćeto i puno cukara. Tobože, boj da će unda kod kuhanja doć više rakije van. I niki ne mari ča to neće bit ona prava rakija od grozja (tobože komovica), nego je važno jedino to da rakije bude ča više. Jedan put mi je jedan čovik priznal, tobože, da ča je njega briga kakova je rakija, da un rakiju i unako ne pije, nego da je važno da un tu rakiju more ponudit svojiman gostiman. A kad je gost po leti na odmoru, da ni un ne mari kakova je rakija. Smutu ga i leto i more i sunce, a va rakiju se puno i ne razumi, pa da je jako goluz na taj vražji domaći šnaps, a ako još gazda časti, pa je i za niš, e unda je šnaps još i gušniji, dabome. A potle litre rakije znale bi past i one njihove pivade, kada se svi lovu zaruke i lelaju na tavalunu, a va novije vrime i na lipiman katridamin. Pa unda, udri vraže simo tamo i duron ono njihovo lelanje i – hojla-la, ojla-la.

 

A evo ga na, ma zanil san se i ja malo, jušto kako da san gutnul onu vražju rakiju učinjenu više od cukara nego od paćac. A zanil san se zato, boj san o tomu otil povidat ćakulu od začetka, a ne se vreda i na jedan put latit rakije. Zapravo svega toga san se latil za govorit zato, boj mi je ovih dan moj nećak Sanjin poslal na mobitel sliku od kuhanja rakije. Dabome, poslal mi je sliku od lambika. I jopet poradi onih mlajih moran reć da je to kotal va komu se kuha rakija, a mi ga po domaću zovemo – lambik. Dabome, šoto se loži oganj, a to kadi se loži oganj zove se hogun, a na hogunu stoji kotal va komu kuhaju pajca. Na vrhu od kotla je kapa od lambika, a od kape naprvo gre jedna civ do katice, pa kroz katicu civ gre naokolo sve do dna kadi je probijena pipa, kroz ku toči rakija van. A katica je zapravo jedna sorta od karatela ki je, dabome, pun vode. Eto, i sve to zajedno, na kupu, sve to mi po domaću zovemo lambik, oli kotal za kuhanje rakije.

 

Dabome, ti naši lambici prvije su se ložili na drva, a danas, kuliko san mogal šervat, nima više loženja ognja, nego se pajca kuhaju na plin. Prvije su se ljudi zato i za mrzlijega vrimena kupli kolo lambika, boj dokli se ložilo na drva, bilo je va konobi, oli garaži i teplo. Pa bi se ljudi grijali, ćakulali svakojake štorije i pomalo kuševali tu mladu rakiju od lambika. Dabome, danas žalimo i za timan vrimeniman, boj ovo novo kuhanje rakije isto kako da gre malo na prešu i nima više onoga nidanjega komoda i gušta, onih ćakul i onoga smiha kolo lambika.

 

A neka se zna da je i moj pokojni otac isto imil lambik, pa bi na njemu kuhal rakiju ne samo doma, nego se je labmbik nosilo i po kućamin, najviše po Drazi i po Kamporu. Povidali su mi štoriju kako je otac kuhal rakiju Kampori i kod pokojnoga Josa Šubića. A oba dva, i Šubić i moj otac, tuliko su brzo govorili i gutali su pojedina slova, da ih je više puti bilo teško i razumit. Dabome, unda se ni oni sami nisu mgoli razumit. Potle su ljudi povidali da bi unda i jedan i drugi zeli olovku i praznu vrićicu od cimenta, pa da su misto govora, jedan drugomu pisali na vrićici ča su otili reć i na taj mod da su medase razgovarali.

 

Ben, ma puno se je toga lipoga jedan put kolo lambika dogajalo, da ne rečen kakove bi ćakule okolo kružile kada bi otac šal kuhat rakiju kod kakove udovice. Srića je vela da naša mat sve to ni puno obadala. Sve se bojin da to danas na isti mod nebi moglo pasivat. A more bit da se zato danas rakija više i ne kuha po noći nego samo po danu.

 

Joso Fafanđel – za Kantunić (17.10.2022.)

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime