Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: PLOKE

Rapski kantunić Josa Fafanđela: PLOKE

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: PLOKE

Foto: Fotografija ploke: Josip Fafanđel

 

Spomenut ću samo, da se ne zaburavi, kako su se zvali deli od ploke. Najprvo ploka od stene, pa sprida stolak i dvi zbandice po strani. A one zbice zokiman bi se ploka zalecala zvale su se: zgornjak, landelak i dvi zdolnjice. Oštija, a sve triba znat i niš od starine ne zaburavit.

Rab danas oglas

Ben, ma to ni niš novoga nego mi je palo na pamet kako su se va ona prijašnja vrimena po takovomu vrimenu znala na Rab kalat vela jata tići. Doletili bi gori od Velebita pa bi se rastrli najviše po našiman Kantiman, pa unda i po oviman briziman kolo naše kuće. Ja san bil još mali, ali ovi stariji od nas unda bi ih jadni lovili pod ploke. Mat bi ih potle ogulila, pa bi potle znala parićat najbolji gulaš na svitu.

 

Toga san se domislil i zato boj san jušto prije ove mrzlinje šal malo obać one stare staze po gušću, pa san naletil na tu nidanju ploku, ka je pod jedan grm ležala kako va muzeju. Unda san je digal i stavil samo onaj zgornjak, pa san je i slikal z mobitelon. I nebudi len pošaljen ja to momu susedu va Austriju, a un mi je vreda odgovoril: “E da san ja tamo, ona bi već bila zalečena!”

 

Ali dabome, ja danas nedan da se tići pod ploke lovu, makar ni odavna pasalo da bi još ku znal nać i zalečenu, pa bi je vreda obalil i one njezine zbice pokrhal.

 

Ben, ma i ploka je del od naše kulture na Rabu, boj ploke su se i prije i potle drugoga rata najviše lecale poradi potribe. Bilo je puno tići, a na taj mod je bilo i mesa (tičjega) koga ni tribalo kupovat. Danas te potribe nimamo i zato ja nedan da se ploke nanovo zaleču. A da ne govorin, da ni tići više ni. Manje je i ovih domaćih, a onih od Velebita (ča smo ih zvali drlji i glogotače) oni kako da su zasvin nestali.

 

Zato ću samo spomenut, da se ne zaburavi, kako su se zvali deli od ploke. Najprvo ploka od stene, pa sprida stolak i dvi zbandice po strani. A one zbice zokiman bi se ploka zalecala zvale su se: zgornjak, landelak i dvi zdolnjice. Oštija, a sve triba znat i niš od starine ne zaburavit.

 

Na svaki modi se je jedan put živilo

Ali valja reć još jednu stvar, pa neka se i to zna. Va ono staro vrime ploke nisu služile samo za ćapat kosa i poist ga nego i za plaćanje stroškov.

 

Da, da, a to mi je pivdal pokojni Pijo, otac od suseda, ki je bil rođen, pari mi se još 1909. godine. A najviše se va mižeriji živilo prije onoga drugoga rata.

 

I povidal je meni Pijo kako je un otil rešit vlasništvo od njhovoga imanja. Tobože da se i sudski podili ono ča je bilo njigovo. Dabome, za taj posal tribalo je nać i abukata, a Gradu da je unda bil najpoznatiji abukat Pezelj. I sve da je un to njemu pomalo rešil, dobil je Pijo svoje karte, pa ga je i pital da kuliko un za to mora platit, da kuliko mu je dužan. A mudri Pezelj da ga je pogledal, pa da ga pita:

„Pijo, a lovite vi more bit kosi pod ploke?“

„Da, gospon abukat, kako ne! Malo-malo pa činimo gulaš od njih“, govoti un njemu.

„Ma bravo“, da govori nato Pezelj, „unda ćemo učint uvako – nećeš ti meni platit niš za ovaj posal, nego hodi doma, leči ploke, pa mi donesi jednu kunešicu kosi, kad dojdeš drugi put Grad.“

„A ja san nato skočil va zrak od sriće“, govoril mi je Pijo, “boj kosi je bilo kuliko oćeš, a šoldi ni bilo nego bi moral zajat kod koga bolje stojećega. Ma lako je bilo zajat, ali je tribalo i tornat.“

 

Da, na svaki modi se je jedan put živilo. Dabome, danas nimamo potribe za ploke lecat, a govori se da su se i dananšnji abukati skurbali, kako i doktori. Boj ča se danas dogaja? Danas se ne more platit abukata s kosiman laćeniman pod ploku. More se donest recimo dobra ribica. Ma ne za plaću. Triba najprvo donest par kili dobre ribe, a potle kada sve bude gotovo unda još i platit.

 

Tako se more reć da je i nidanji pokojni Pezelj bil puno pošteniji. Ako si donesal kunešicu kosi, unda je sve bilo plaćeno. A danas, da moraš i jedno i drugo. Čakod donest, ali potle i platiti. Varamente, ne mora se, ali zeli smo takov nauk pa unda neka nan bude. Ako ćemo pravo, to se po moju zove duplo platit. Drugi jopet govoru da je to samo nagrada, oli poklon čoviku ča mu je učinil posal, a va novo vrime to se zapravo muderno zove korupcija. A ča je to korupcija, to van zasigurno ni triba tumačit, boj toga danas ima na svakomu kantunu, a najviše va pulitici i med oniman ča su na vlasti. Ali više nisu muderni ni kosi, ni dobra ribica, nego samo šoldi i to na veli milijuni. Eto, i zato san se i domislil suseda Pija i nidanjega abukata Pezelja, boj je un znal učint čoviku posal, a bilo je više puti dosta i samo destak kosi va kunešici.

 

Joso Fafanđel – za Kantunić (10.2.2023.)

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime