Home Beseda po domaću Evropa i bokin

Evropa i bokin

0
Evropa i bokin

Foto: RabDanas

Inšoma, govorin to zato boj jedna štorija od onoga spomenutog librića jušto o tomu i povida. Va svoj onoj svojoj mižeriji, šal je tako čovik provat uteć priko granice va Evropu. Ali toga puta mu ni šlo za rukan. Vreda ga je na samoj meji agvantala nidanja milicija pa su ga malo postrahali i vrnuli nazad.

– A kadi si se ti to uputil, mladiću? – pitaju oni njega. – Reci, zač si šal priko?!
– Da zač! – govori un njiman. – Evo, povidat ću van pravu istinu. Ako baš oćete, šal san se priko granice – posrat, da prostite.
– Ma nemoj! – napadu ga oni. – A ča ni bilo mesta za to učint ude, kod nas, va našoj državi?
A un hurbo ni dvi, ni tri nego in govori:
– E ljudi moji, je mesta i kod nas, je, ali ja tuliko volin našu državu da ja nisan imil srca po njoj se posrat!
A milicija je vreda šervala ča je na stvari pa, kada se un sulaca š njiman, ala oni će ju
se malo i š njin. I govori njemu jedan od njih:
– Ajde, trk z namin priko pa ti lipo pokaži da mi vidimo kadi si ti to obavil tu tvoju velu nuždu.
A čovik študija va sebi ča će sad, vrag će ga vazet ako ne najde priko kakovo takovo govno. Pelja un njih od grma do grma, kad na jedan put šerva jedan lipi kupčić koga je niki veli pas posral. I skoči veselo va zrak:
– Evo ga, udi je!
Jedan milicajac je šal bližje za vit taj kupčić, tornal se je nazad, pa mu vreda zacipa jednu dobru nogadu ozad.
– Sram te bilo! Ti ćeš mene zajebavat. Kako da ja ne znan ča su govna. To je govno od pasa, a ne od čovika.
A un jadan ni dvi, ni tri nego da in na to govori:
– A ča ćete ljudi? Kakov mi je život, takovo mi je i govno!

Rab danas oglas

Ben, ma malo po malo i ta su vrimena pasala pa valja reć i to kako se je potle moglo i z nidanjin pasušon poć van priko granice. A danas, va ovoj našoj tobože mudernoj državi, moreš kuliko te je volja okolo navigat. Ne samo po Evropi, nego šćeto po celomu svitu. Ali va ovomu mudernomu novomu vrimenu kako da ni to ni dosta, nego smo mi lipo zglasali da nećemo samo po Evropi putovat, nego da oćemo i bit va Evropi. Ne s pasušon i svojiman torbicamin za potribu, nego svi va kupu. I ljudi i cela država. I dabome, kako i vajk nikima se to dopada, a nikima i ne baš jako. Inšoma, oni ki navijaju za Evropu, oni se nadaju da ćemo š njiman va kupu bolje i živit, a ne samo simo-tamo bez granice slobodno putovat. Oštija, a i ja se ufan da će bit tako.

Ali, pari mi se kako još ima puno onih ki mislu da će va Evropi tribat manje laurat, boj tobože, da smo mi mali i da će nan Evropa vajk va nevolji i potribi bit na pomoć. 

I oće, pomoć će oni namin, ali va svakoj državi se mora i laurat, ako će ona hodit naprvo i bit sviman ljudiman na pomoć. To pari da ćemo i najprvo morat bit i brižni i vridni i pametni i šparinjuzi.

Evo i jušto san se na ovomu mestu domislil jedne starinske ćakule ka se je dogodila ude kod nas na Rabu, ma odavna već još i prije onoga Drugoga rata. 

Po našiman selima bila je u to vrime jako vela mižerija. Ljudi su živili od mora i zemlje, uz puno truda, a zarade malo. A bila je jedna fameja ka je imila onu starinsku barkasu pa bi se ča to š njan prevezlo i ki dinar više zaradilo. I tako jedne večeri sedi uz nagoreni komin stariji čovik, gazda od te bracere, i puši pol španjuleta va bokinu koga je sam od javora i udelal. Kad gre kod njega jedan domaći mladić. Sel je uza njega na drugi stolčić i čekal je pravu priliku da mu reče kako je došal zajat sto dinari za kupit nove postole. Namestil se je, znel je od taške škatulu španjuleti, stavil je celi španjulet va usta, pa je od druge taške znel škatulicu, kresnul je šuherin i španjulet nagoril. A onaj ded uza njega unda otvori svoju tabakeru, zneme van španjulet, učini ga napol i namesti va bokin. Unda je zel na kominu ugarak i šnjin španjulet nagoril. Za to vrime sve oni pomalo ćakulaju o svemu i svačemu, a potle nikoga vrimena maldić jopet stavi va usta celi španjulet i jopet ga šverinon nagori pa brkne šverin va oganj na kominu. A ded nanovo po svoju. Pol španjuleta, pa va bokin i nagori ga z ugarkon od ognja. I tako redovito svaki put. Mladić po svoju, a ded jopet na svoj mod. Ali dedu je potle nikoga vrimena bilo sve ćaro pa pita mladića:

– Ala lipi moj, a sada ti meni reci ča si ti večeras došal kod mene. A bit će da te je natirala potriba?


A mladić je jedva dočekal taj momenat da mu reče ča je došal.

– Ma znate ča, Ivane moj, meni se ovih dan ženi prijatelj pa me za kuma zove. A ja jadan niman postole za poć na pir, a jopet odbit ga ne moren. Zato san vas otil zamolit da mi za niko vrime zajmete 100 dinari za kupit nove postole pa ću ja to vamin, dočim bude moguće, na vrime tornat.
I jopet un unako, sada malo va strahu, stavi španjulet va usta, kresne šverin i brk š njin va oganj. A ded to već po šejsti put ima navar, otvori svoju tabakeru pa mu govori:
– Mladiću moj, sada ti mene malo imaj navar.
I jopet učini po svoju. Španjulet na pol, torna polovicu va tabakeru, a drugu va bokin, zeme ugarak na ognju i nagori španjulet.
– A jesi vidil? – govori unda njemu. – A ti, lipi moj? Ti si večeras potrošil šejst španuleti, a ja samo tri. A uz lipi oganj prida se na kominu, potrošil si i šejst šverini, a ja njanci jednoga. A ča to pari? To pari, mladiću moj, da ti ja neću zajat 100 dinari za postole boj ti nisi šparinjuz, pa mi dug nikad nećeš moć ni tornat.

Eto, ova starinska ćakula, za ku su mi rekli da se je za zbilja i dogodila, na lipi mod povida kako ni od Evrope ni veloga uhanja, ako sami ne budemo laurali i malo po malo šparinjali. Zaludu se zato puno od njih nada da ćemo dočim idemo va Evropu vreda svi bit bogati i da će se šoldi z lahka zarađevat. Tako evo, dočim je došlo do ovoga zadnjeg ribaltunga va državi, naši su se ljudi vreda zaletili kupovat dionice va našiman, prije društveniman,a sada državniman, poduzećiman. Varamente, ljudi su dobro i računali. Kupit će ju komad poduzeća pa kada se bude dilila zarada i njih će dopast lipi del od dobitka. I malo po malo, evo ti šoldi bez veloga truda. Oćo, ali stvari su se kod puno od njih na drugi mod obrnule.

Evo, kuntriva mene niki dan jedna ženska pa mi sve daje moti da se ferman, tobože oće mi niš pokazat.

– – Evo – govori ona meni – da se malo pofalin. Dobila san ovih dan befel kuliko san zaradila na dionicamin va jenomu našemu poduzeću na Rabu. Hiti malo oko da i ti vidiš na ki modi se moru veli šoldi z lahkoga zaradit.
Zaviril san se i ja va te kartine i je, lipo piše: dohodak od kapitala za 2012.godinu. Lipo brajne, mislin se ja, dohodak od kapitala? E tako da, tako se more!

Kad pazin ja na prvo, a ono piše da je dohodak od kapitala celih-celcatih 6,00 kun. Da, jušto tako. Šejst kun. To je, tobože, dohodak, a unda je od toga malo i država ušćipla na račun poreza na tu velu dobit pa je još za sebe vazela 72 lipe. I na kanati je ostal dohodak od kapitala za celu pasanu godinu – ravno 5 kun i 28 lipic. I ja san drugi dan to vreda povidal jednomu momu prijatelju, a un mi na to govori:

– Jo, ma ča se ti nato čudiš? Ja san lani, pari mi se, tako dobil ravno jednu kunu. A žena mi je niko vrime isto uplaćevala te vražje dionice, pa na kanati njoj nisu niš poslali. Meni baren kunu, a njoj propijo niš.
Latil san se na to unda smijat, boj ja san njemu znal više puti još i zbost. Tobože, da je lako njemu živit kada un i žena imaju dionice.

Inšoma, valja reć za kanatu, da ako ne budemo imili državne i svoje pameti i ako se ne latimo posla, unda zaman gremo va Evropu. Lipo jedan sulac to na vi mod povida. Kod Boga da su jednoga dana arivali Bugari, Albanci i Hrvati. Bugari i Albanci da su ga pitali da kada će njihove države bit bogate. A Bog da je rekal: Bugarska za sto, a Albanija za dvisto godin. I jedni i drugi da su na to rekli: To mi nećemo doživit i latili su se jadni plakat. „A kada će naša država bit bogata?“ pitali su unda Hrvati. A Bog da in je rekal: „E,to ni ja neću doživit!“

Dabome, to je samo sulac, ali valja imit nadu da će nan va Evropi isto bit bolje. Ben, ma bez pameti, lauranja i šparanja – niš od toga. Oštija, ja san se odavna već ostavil tabaka. Ali kako stvari stoju, gre i meni hotada već kuliko danas poć va butigu i kupit – bokin.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime