Kad sam u subotu, 22. rujna odlazio na organizirani susret polaznika VIII-a i VIII-b razreda Osnovne škole u Rabu, koji su se od svoje škole oprostili sada već davne 1961. godine, sretnem poznanika kojemu sam na pitanje gdje idem upravo to i odgovorio. On se začudio, pa mi kaže: Bože dragi, pa ja više ni ne znam s kim sam uopće i bio u osmom razredu! Ali evo, ova naša generacija, zahvaljujući ponajviše pok. Tomu Pahljini, susreće se povremeno već desetak godina, a u zadnje vrijeme i svake godine redovito. I ne odustajemo, rekli smo svi jednoglasno.
