Osmišljavajući te 2007. godine fizionomiju "oprisućene grafologije" novorođenog Rapskog lista kroz rubrike koje su trebale pokrivati povijesnu, sakralnu i graditeljsku baštinu otoka Raba, šireći krug domaćih suradnika stručnim imenima poput Saše Potočnjak, Dušana Mlacovića, Miljenka Domijana i tada mladih studentica Anite Pahljine i Tonke Kavran..., ili kroz "Bioraznolikost" kolumnistički ispisivanu od Patrika Krstinića, te čuvajući čakavsku riječ objavljivanjem, kako ih je akademik Novak nazvao, duhovitih i književno relevantnih humorističkih 'ćakula' Josipa Fafanđela, Rapski list je, uz neizostavne mjesečne aktualnosti, poljoprivredne savjetnike, fotomemorije, zanimljivosti, sportske novosti, književne kolumne, donosio i priče, reportaže, intervjue vezane uz one ljude koji su svoje talente i znanja znali upregnuti u kola općeg dobra, osvjetljavajući tako na plamenu vlastitog žara ono najbolje od Raba.
Početkom srpnja susretali smo vlasnike turističkih agencija, kao i izletničke brodare, kako se žale na nedostatak turista. Tada su i u Loparu bili zatvoreni neki hoteli. Kako se uobičajeno navikavamo na tvrdnje ugostitelja i iznajmljivača u ljeti da je baš ova sezona najgora do sada, tako se nemalo iznenadimo kad se ujesen hvalimo da je ta ista sezona bila bolja od prethodnih.
Oduvijek je određeni broj pametne i vrijedne rapske djece odlazio na školovanje u veće gradove i mnogi se po završetku školovanja nisu vraćali na svoj otok, već su nastavili graditi svoje živote i karijere u novim sredinama. Unatoč godinama koje su prolazile, većina njih je zauvijek nosila svoj Rab u sebi, nastojeći iz daljine učiniti što više za svoj zavičaj i njegove žitelje. Poznati rapski stručnjaci u medicini nastojali su svojim Rabljanima stečenim znanjem i umijećem olakšati put k izlječenju. Neki su u svojim područjima postali znanstvenici pa su znanstvenim radom nastojali pomoći svom otoku. To isto vrijedi i za mnoge otočane koji su uspjeli na području kulture i umjetnosti, koji su dobar dio svog znanja i rada usmjerili na obogaćivanje života na otoku, pomagali u očuvanju kulturno-povijesnog blaga Raba...
Rudolf Verderber (stariji) po ocu je porijeklom iz kočevskog dijela Slovenije. Rodio se 1876. godine u Trstu. Prema podacima kojima raspolažem, 1900. godine započeo je djelovati na Sušaku (današnji sastavni dio Rijeke) otvorivši fotografski studio “Rudolf Verderber i H. Steinbock” u zgradi imenovanoj Fremont (danas Kačićevo šetalište). 1902. godine oženio se suprugom Marijom iz Mošćeničke Drage. Iz toga braka rodilo se petoro djece: Helga, Margit, Max, Rudolf mlađi i Bruno. Oko 1905. godine napušta Rijeku i s obitelji se seli u Kočevje. Tamo ustanovljava fotografski atelje u predjelu imenovanom Gnadendorf. Njegov susjed u Kočevju, gostioničar Josef Dornig stariji također se bavio fotografijom.
Među malenim arhivskim blagom tiskanog izdanja "Rapskog lista" pronašli smo i razgovor kojeg je u listopadu 2009. godine s gospodinom Matom Jelenom vodila gospođa Mira Belamarić. U znak sjećanja na ovog divnog čovjeka koji nas je napustio 3. lipnja 2021. u 99. godini svojeg bogatog i ispunjenog života, donosimo ovaj intervju i na stranice portala Rab Danas.
Crna je udovica vjerojatno jedan od najpoznatijih svjetskih paukova. Događa se ipak da ljudi vrlo često osim njena zvučnog imena nemaju pojma o kakvom pauku je zapravo riječ. Prema principu „u strahu su velike oči“, mnogi ju zamišljaju kao grozno dlakavo čudovište veličine šake koje vreba iza svakoga grma i kamena na prvi pogrešan korak nekoga nevinog čovjeka! Ipak, ono što ćete pretrpjeti ugrize li vas ovaj predivan mali pauk neusporedivo je gore od gotovo bezazlenog uboda ptičara ili nekoga sličnog tropskog teškaša.
Jedna od najmanjih, ali najdražesnijih rapskih ulica trebala bi nositi ime jedne od značajnijih domaćih povijesnih ličnosti, no ona zapravo nosi ime nepostojeće osobe – Jurja Kostice. Posljednje u nizu preimenovanja rapskih gradskih ulica s kojim je Juraj Kostica i dobio ulicu, slijedilo je krivu predaju po kojoj je ta osoba onaj rapski biskup koji je prvih godina 14. stoljeća pisao o čudima rapskog zaštitnika, sv. Kristofora. Pisac je toga znamenitog rapskog povijesnog izvora uistinu bio Juraj, no njegov rod nije se zvao Kostica već Hermolais. Stoga bi ulica zapravo trebala biti nazvana Ulicom Jurja Hermolaisa.
Pri vrhu Bobotina, na rubu staroga gradu, započeli smo razgovor s još jednim zanimljivim i samozatajnim šezdesetosmogodišnjim Rabljaninom Josipom Semitekolom - Simom. Razgovor koji će nas zasigurno odvesti u vrijeme u kojem naš stari grad Rab još nije bio ovako otužno otrgnut od života, u Grad u čiji su kamen njegovi ljudi generacijama, pa tako i Semitekolovi, utiskivali svoj duh, vežući za svaku kalu, svaki trg, skaline ili more podno zidina, dio svojih najtoplijih uspomena, učinilo nam se najlakše započeti pitanjem odakle Josipu nadimak Sime.
Dinko Šćerbe, u jednom razgovoru za Rapski list, rekao je i ovo: "...U mom susjedstvu u Rabu, Viktor Kaloćira kod svog je oca učio frizerski zanat. Došao bi koji put i do mene pa bismo na terasi ili na pragu od portuna znali dvoglasno zapjevati pokoju vrlo osjećajnu pjesmu. Onda su nam se počeli pridruživati i drugi, novi glasovi i moja gitara, pa se je ubrzo moglo čuti skupno, vrlo lijepo višeglasno pjevanje..." Nažalost, u srijedu, 12. ovog mjeseca Viktor nas je napustio. Umro je u 82. godini života, davno ne upotrijebivši svoj prekrasan bariton kojim je upotpunjavao harmoniju prve rapske klape, ili "Seksteta Rab", kako su ga oni nazvali.
U dahu vruceg ljeta, u moru događaja i glazbi cvrčaka, Rapski list donosi maestral osvježavajućih vijesti, uspomena i ljepote koju živimo i s kojom dočekujemo nova jutra. S vama u ljetu i uvijek uz vas, s novim brojem - Rapski list. U prodaji od subote 23.7.2016.
