Home Vijesti Planinarenje u meditaciji do vrha sv. Damjana u Barbatu

Planinarenje u meditaciji do vrha sv. Damjana u Barbatu

0
Planinarenje u meditaciji do vrha sv. Damjana u Barbatu

Foto: Foto: Goran Novotny

Nas više od sto pedeset, mala Jana od pet godina do bake od osamdeset pet, rijeka ljudi koja se polako kretala prema vrhu i predavala Nebu svoje brige, teškoće, strepnje, strahove, pa i radosti i hvale, ali svi s osmjehom uživajući u mirisima proljetnih trava i tek niknulih cvjetova.

Tako smo krenuli, svaki sa svojim mislima, željama, molitvama, put vrha na sv. Damjanu, kamenitom, strmom stazom polako, pazeći se ne spotaknuti idući do cilja, vrha. Vođeni monsinjorom Mladenom Mrakovčićem u pobožnosti Križnog puta, zastajkujući kako bi pročitali prvu, drugu, treću, četvrtu, petu četrnaestu postaju i razmišljali o njima. Jednostavno se stopili s kamenom, maslinom, pticom koja je prelijetala povorku ljudi, u tišini svojih misli. Molitva svakog ponaosob je djelovala kao izvor koji žubori i iz kojeg i drugi mogu piti, kao blistava duga poslije nevremena, kao prva sunčeva zraka u tmurnom danu i kao jutarnje sunce nakon duge noći, gotovo je bila opipljiva. Nas više od sto pedeset, mala Jana od pet godina do bake od osamdeset pet, rijeka ljudi koja se polako kretala prema vrhu i predavala Nebu svoje brige, teškoće, strepnje, strahove, pa i radosti i hvale, ali svi s osmjehom uživajući u mirisima proljetnih trava i tek niknulih cvjetova.

Rab danas oglas

Putem je svaki sudionik od grančica, napravio svoj križ, koji je simbolično prislonjen na veliki križ u apsidi, koga je već godinama prije neka isto tako „rijeka ljudi“ ostavila za spomen onima koji dođu iza njih.

Na vrhu brda sv. Damjan, unutar utvrde nalaze se ostaci starobizantske utvrde sv. Damjana iz šestog stoljeća, i unutar apside, prikazana je zadnja postaja Križnog puta, planinskog, našeg životnog križnog puta. Putem je svaki sudionik od grančica, napravio svoj križ, koji je simbolično prislonjen na veliki križ u apsidi, koga je već godinama prije neka isto tako „rijeka ljudi“ ostavila za spomen onima koji dođu iza njih. I naravno odjeknula je pjesma vođena Filipom Ribarićem, koji je sve vrijeme uspinjanja nosio svoju gitaru i ta je pjesma dala snagu i krila ljubavi da se razlije od nas po čitavom otoku. 

Onaj koji daje i poklanja ljubav i sam osjeća ljubav i radost i njegov je život pun smisla, jer on stvara u srcima drugih novu sreću, novu radost.

Na povratku smo bili okrijepljeni kod obitelji Danijela Kaštelana, koja nas je svih nesebično pozvala na svoj dvor. A bilo je tu kolača, frita, hladne vode, sokova… i naravno oduševljenje svih sudionika… A gospođa Lucija Štokalo, nije mogla s nama do vrha pa je svoj doprinos donijela u velikoj košari punoj frita na veselje svih.

I možemo reći da onaj koji daje i poklanja ljubav i sam osjeća ljubav i radost i njegov je život pun smisla, jer on stvara u srcima drugih novu sreću, novu radost.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime